Tuđe slađe
Iako Republika Srpska i BiH obiluju prirodnim bogatstvom i imaju izuzetne preduslove za proizvodnju zdravog voća i povrća, mesa vrhunskog kvaliteta, te izvore pitke vode, ono uvozno ipak prednjači na policama domaćih marketa.
A da je tako potvrđuje i podatak da je BiH samo na vodu iz uvoza u prva četiri mjeseca ove godine spiskala 44 miliona maraka. I dok naša prirodna bogatstva propadaju, kajmak kupe proizvođači iz inostranstva koji zahvaljujući odličnom marketingu osvajaju nepca potrošača u BiH. Uvozni lobiji, politika, ili ko zna šta sve zaslužni su za to što su proizvodi iz inostranstva preplavili prodavnice i stoje u prvim redovima na policama, a sve ono domaće, naše, gurnuto je u zapećak.
Plantaže jabuka i krušaka podno Kozare, šljivici u podnožju Majevice, te povrće iz Lijevče polja i Semberije ponos su vrijednih domaćina koji ulažu velike napore da bi ubirali zdrave i sočne plodove.
I uzalud trud kad svake godine iznova muku muče s nelojalnom konkurencijom. Borba za opstanak domaćih proizvođača traje godinama, a priča da će se stati u kraj prekomjernom uvozu ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Očigledno je da nadležne institucije rade veoma malo da zaštite domaće, jer isti problemi tinjaju iz godine u godinu.
Apeli proizvođača i protesti poljoprivrednika sve češće ukazuju na to da je domaća proizvodnja dospjela na ivicu ambisa. Podsticaji su nedovoljni u odnosu na one kakvi se isplaćuju u zemljama Evropske unije, odakle sve i svašta stiže na naše tržište.
Zbog svega toga nisu rijetkost oni koji dižu ruke od proizvodnje jer im je dosadilo da sabiraju gubitke i tonu u propast, dok se na domaćem tržištu šepure inostrani proizvođači. I nisu samo nadležne institucije koje ne rade ništa jedini krivac za posrnuće domaće proizvodnje. Saučesnik u tome su im potrošači kojima je ono tuđe slađe. Iz neznanja ili ko zna čega mnogi radije pazare paradajz iz Grčke nego onaj iz Lijevča i vodu iz Srbije, a ne onu sa domaćih izvora. Svaki fening potrošen na robu iz uvoza korak bliže ambisu gura domaće proizvođače, ali potrošači to očigledno ne razumiju ili im je svejedno. I dok vrijedni privrednici sa ovog područja danonoćno biju bitke za opstanak na tržištu i kakvu-takvu zaradu inostrani proizvođači zadovoljno trljaju ruke.
Domaćim proizvođačima ne preostaje ništa drugo osim mukotrpnog rada i nade da će nadležni konačno zasukati rukave i pomoći domaću proizvodnju, a potrošači prepoznati kvalitet domaćeg i umjesto uvozne vode i voća i povrća “bogatog” pesticidima birati kvalitetnije i zdravije domaće proizvode.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
