Troškovi troškova
Administracija na nivou BiH mnogo puta do sada je pokazala da je šampion u trošenju javnog novca i da ne misli da taj tron lako prepusti nekom drugom.
Da stvar bude gora, na tom nivou svoje mjesto pronašlo je više od 22.000 službenika, saradnika pa i pomoćnika saradnikovog saradnika, a sve je to koštalo.
Koliko je BiH do sada koštala Republiku Srpsku i koliko je novca otišlo za finansiranje i rad mnogobrojnih institucija koje ničemu ne služe, osim za enormnu potrošnju, teško se može procijeniti, ali se može reći da su preobimna služba kao i milioni za plate i naknade samo neki od primjera kako ne treba da bude.
Brojni finansijski izvještaji su pokazali koliko se i na koji način troši na nivou BiH i koliko postojeći državni aparat “isisava” novca iz budžeta, umjesto da isti bude usmjeren prema razvoju privrede, otvaranju novih radnih mjesta...
Ovakvom rasipništvu na nivou BiH se mora stati u kraj, a prvi korak ka tome trebalo da bi da bude jedna sveobuhvatna analiza troškova svih i svega, da se vidi ko koliko i na šta troši, te ko ima pokriće u postignutim rezultatima za te izdatke.
Više nije ni javna tajna da mnoge agencije i njima slične institucije postoje samo da troše, a od rezultata nema ni “r”.
Da li treba da stojimo pored toga i nijemo svake godine pređemo preko njihovih finansijskih izvještaja?
Da stvar bude gora, ništa bolje stanje nije ni u FBiH.
Utvrđeno je da se plate članova Predsjedništva BiH, predsjednika RS i FBiH, ministara, poslanika, delegata, savjetnika, šefova kabineta i drugih zvaničnika BiH, FBiH i Republike Srpske razlikuju i do nekoliko stotina maraka, iako obavljaju iste funkcije.
Tako se pokazalo da su plate ministara i poslanika u Srpskoj manje od plata kolega s one strane međuentitetske linije, koja je tek posebna priča, a može li neko da kaže zbog čega i kakve to oni teže poslove obavljaju od poslanika u Narodnoj skupštini RS?
A o “zaštićenim” poslanicima u Parlamentu BiH svaka riječ je suvišna! Njihova mjesečna primanja dostižu i do 7.000 maraka?
BiH mnogo troši i jednostavno se mora tome stati u kraj jer realni sektor neće moći da još dugo na svojim leđima nosi taj teret troškova i troškova troškova. Ne mogu se za isti posao davati različite plate i to se detaljno mora analizirati. Kao što se jednom mora sjesti i na dnevni red staviti pitanje onih institucija kojima je trošenje svrha postojanja.
Takve institucije ne trebaju ovoj zemlji ni u najgorim morama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
