Tri karte za Bihać
Srbi nisu narod koji nema empatije prema tuđoj muci i stradanju i nema potrebe navoditi primjere za to iz bliže ili dalje istorije. A ista ta istorija ih je stalno učila (u stvari, pošto nisu htjeli da uče stalno im se ponavljala) da nož u leđa najčešće zabode onaj kome su bezrezervno pomogli kada mu je bilo najteže.
I konačno poslije silnog ponavljanja iste istorijske lekcije čini se da su odlučili da jednom probaju nešto potpuno drugačije - da budu na strani jačeg, odnosno da empatiju za ljude u nesreći malo ostave po strani. Doduše, čini se da je i to odlučio samo bolji dio srpskog naroda, odnosno Srbi s ove strane Drine jer je vlast u matici zauzela potpuno drugačiji kurs o tom pitanju. Pogađate, naravno da je riječ o migrantskoj krizi, odnosno hiljadama i desetinama hiljada “nesrećnika” koji su pohrlili u Evropsku uniju, a na putu su im se našle Srbija i Republika Srpska.
Vlast u Srbiji je, dakle, odlučila da pokaže tradicionalno srpsko gostoprimstvo, dok u Srpskoj nisu baš raširili ruke prema migrantima. I niko ne treba da im zamjeri na tome jer su još svježa sjećanja na sunarodnike većine sadašnjih migranata koji su prije dvije i po decenije boravili na ovim prostorima, a prepoznatljivi su bili po kratkim nogavicama, dugačkim bradama i kamama u zubima.
Ali, ne bi lakovjernim Srbima ni to bio problem da pruže gostoprimstvo migrantima da je riječ zaista o onima koji su pobjegli od ratnih strahota i kojima je pomoć zaista potrebna. Međutim, kada se ispostavilo da gotovo niko od “nesrećnika” koji su iz Pakistana, Irana, Sirije, Avganistana ili Iraka stigli do BiH ne posjeduje lična dokumenta, da se svi odazivaju na Ahmed i da su svi rođeni 1. januara, polako je postajalo jasno da se iza migrantske krize ne kriju težnja i čežnja za boljim životom, već neki drugi za sada nerazgovjetni i nedokučivi motivi.
A kada je postalo jasno da ih vlasti u Sarajevu, koje nisu krile simpatije prema onima sa kratkim nogavicama i dugačkim bradama, njihove sunarodnike, a sigurno i potomke, svjesno šalju vozom u Banjaluku, umjesto u Bihać, sa jasnom namjerom da krizu koliko-toliko presele u RS, činilo se da će da pukne pred očima i najvećim altruistima među Srbima.
Na nesreću, ima onih kojima i dalje nisu nemile scene hrvatskih policajaca i graničara koji brutalnom silom vraćaju migrante sa svoje granice, koliko su im sporne poruke iz MUP-a Srpske da će migrantima omogućiti da što prije pređu preko teritorije RS, ali bez zadržavanja.
Elem, ništa sporno niti nehumano nema u takvom ponašanju policije RS, ali je zato i sporno i nehumano kada na željezničkoj stanici u Sarajevu migrantima ne dozvoljavate da uzmu tri karte za Bihać. A glumite humanost!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
