Treći svijet
Francuska država prikupi 440 milijardi evra poreza od svojih bivših kolonija svake godine. I ovaj slučaj pokazuje da je pravedan svijet teško moguć, jer su bivše kolonijalne sile i same postale zavisne od eksploatacije.
Tokom 50-ih i 60-ih godina prošlog vijeka francuske afričke kolonije odlučile su da postanu nezavisne.
Iako je vlada u Parizu formalno prihvatila nezavisnost ovih zemalja, ona je tada natjerala ove zemlje da se obavežu da uvedu francusku kolonijalnu valutu CFA. Na osnovu tih sporazuma 14 afričkih zemalja i dalje je u obavezi da oko 85 odsto svojih deviznih rezervi čuva u francuskoj centralnoj banci.
Pariz na taj način od 1961. kontroliše devizne rezerve Benina, Burkine Faso, Gvineje Bisao, Obale Slonovače, Malija, Nigera, Senegala, Toga, Kameruna, Centralnoafričke Republike, Čada, Konga, Ekvatorijalne Gvineje i Gabona. Ove zemlje nemaju pristup ovom dijelu svojih rezervi. Kada im treba novac moraju da pozajme od francuskog trezora po tržišnim kamatnim stopama. Osim toga, one su primorane da svake godine plaćaju svoj “kolonijalni dug” za infrastrukturu koju je izgradila Francuska. Vlada u Parizu ima i pravo preče kupovine na svim novootkrivenim nalazištima minerala u ovim zemljama. I na kraju, francuskim kompanijama se mora dati povlašćeni tretman prilikom dodjele ugovora u bivšim kolonijama.
Vladajuća elita u dotičnim zemljama obično nema mnogo izbora osim da udovolji ovim zahtjevima, jer ako afrički političari odbiju saradnju suočavaju se sa pokušajem atentata ili rušenjem vlade. U posljednjih 50 godina u 26 afričkih zemalja dogodilo se ukupno 67 državnih udara.
Primjer prvi. Nakon sticanja nezavisnosti Pariz je od Toga tražio da plati kompenzaciju za infrastrukturu koju su Francuzi izgradili tokom kolonijalnog perioda. Tadašnji predsjednik ove afričke zemlje nije se htio povinovati tome, ali je i namjeravao ukinuti kolonijalnu valutu i štampati sopstvenu nacionalnu.
Samo tri dana nakon ove odluke, novu vladu je zbacila grupa bivših legionara, a predsjednik je ubijen. Sličan scenario u Centralnoafričkoj Republici, Burkini Faso, Beninu i Maliju.
Druge kolonijalne sile su napustile takve mjere - Britanija, Kanada i Holandija. Francuska politička elita nema namjeru da se riješi ostataka kolonijalne ere, jer prevladava strah da bi bez prihoda iz Afrike zemlja mogla finansijski potonuti. Bivši predsjednik Žak Širak u martu 2008. je istakao - “Bez Afrike, Francuska bi skliznula u rang zemlje trećeg svijeta”. Sve ovo na najbolji mogući način objašnjava i sve ovo što se danas dešava u Nigeru, gdje ljudi žive sa dva dolara mjesečno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
