Treća šansa
Na listi negativnih trendova koji iz godine u godinu sve snažnije pogađaju naše društvo visoko mjesto zauzima manjak upisanih studenata na javnim univerzitetima. I ove godine na fakultetima u Srpskoj nakon drugog upisnog roka ostalo je na stotine slobodnih mjesta pa će mnogi tražiti treću šansu kako bi povećali broj brucoša.
Da li će u tome i u kolikoj mjeri uspjeti, biće poznato u narednih nekoliko sedmica, kada će i početi nova akademska godina. A razlog za poluprazne amfiteatre nije nikakva nepoznanica. Ponajviše je to zbog porazne demografske slike i učestalih migracija koje su opustošile zemlju. Ista situacija je i sa osnovnim i srednjim školama. Jedino još vrtići ne kubure sa manjkom polaznika, kod njih se čak traži mjesto više.
I nije da se ništa ne radi o pitanju tih problema. Godinama unazad domaće vlasti su donijele niz mjera populacione politike, ali, nažalost, bez velikih efekata. Ne nazire se ni rješenje koje bi zaustavilo odlazak radnika koji u zapadnim zemljama vide sigurnije i ljepše mjesto za život.
I svima je odavno postalo jasno da škole i fakulteti i u budućnosti neće popuniti klupe na osnovu većeg broja rođene djece. Na takvo nešto u skorije vrijeme ne mogu računati, ali ono što mogu i gdje treba da traže svoju šansu su strani studenti.
To se pokazalo na primjeru domaćih medicinskih fakulteta u Foči i Banjaluci. Fočaci su probili led kada je u pitanju organizovanje nastave na engleskom jeziku i upravo ta strategija im je obezbijedila na desetine studenata iz Indije, Turske, Bangladeša, Egipta, Italije.... Isti princip primijenili su i u Banjaluci, gdje se takođe mogu pohvaliti zavidnim brojem stranih studenata. Te dvije visokoškolske ustanove pokazale su da je i te kako moguće privući mlade da dođu i znanje usvajaju u Srpskoj.
Prioritet visokog obrazovanja u Srpskoj treba da bude internacionalizacija univerziteta, odnosno privlačenje što većeg broja stranih studenata. To bi trebalo da bude i interes domaće privrede koja je nedovoljno povezana sa akademskom zajednicom. Ako bi preduzeća pomogla fakultetima da uspiju u toj namjeri, zasigurno bi bar dio prijeko potrebnih radnika mogli regrutovati upravo u redovima stranih studenata te tako koliko-toliko riješiti pitanje deficitarnih stručnjaka.
Puniji amfiteatri interes su šire društvene zajednice, zbog čega bi se tim problemom morali pozabaviti mnogi koji se danas ponašaju kao da ih se to ne tiče. Graditi bolje i kvalitetnije društvo težak je i ozbiljan zadatak s kojim se malo ko u Srpskoj želi uhvatiti u koštac, počevši od političara, privrednika, akademika, učitelja...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
