Trbuhom za kruhom

Već godinama u našoj zemlji, ali i regionu, teško je naći posao. Teško je čak i u onim dosta razvijenijim zemljama, u kojima je takođe radnih mjesta malo, a nezaposlenih mnogo.

Ljudi su prinuđeni da se snalaze kako znaju i umiju. Prinuđeni su da idu trbuhom za kruhom.

Sve više je i stanovnika RS i BiH koji ne biraju način da dođu do zaposlenja. I mladi i stari.

Kada im dosadi dugogodišnje čekanje na biroima za zapošljavanje ili neki mizeran i slabo plaćen posao, spremni su da spakuju kofere i odu.

Tako je u posljednje vrijeme sve popularnije "guglanje" za radnim mjestom.

U moru tih oglasa za posao u nekoj od dalekih i egzotičnih zemalja može se naći sve i svašta. Od konobara i sobarice na brodovima i kruzerima, pa do lovca na krabe. Zarada koja se nudi je dobra, i to je ono što je mnogima prioritet.

Da li treba osuditi ili pohvaliti odluku da se krene u takav pohod? Oboje.

Za pohvalu je to što ljudi imaju želju da rade, što su spremni da zbog rada, ako treba, napuste i svoje domove i pregaze hiljade milja kako bi prehranili sebe i svoju porodicu. Za osudu je, ipak, to što ne mogu svi u matičnoj zemlji da zarađuju.

Ipak, tu je mnogo faktora i razloga koji se godinama pokušavaju spriječiti, izliječiti i zaliječiti.

Dosta je ulaganja u nova radna mjesta, dosta je planova i projekata. Radi se na tome da bude radnih mjesta. Ali, mnogi nemaju vremena, a ni uslova da čekaju da taj "posao" bude završen.

Nisu od onih koji samo sjede i kukaju kako nema posla, kako ne mogu i nemaju gdje da zarade. Hrabro. Njima treba odati priznanje. I mi, a i oni koji ih negdje tamo dočekaju u bijelom svijetu…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.