Tračak pravde

Krvava Azra, "žena monstrum", kako je mnogi zovu, ovu odluku Sudskog vijeća primila je hladnog lica i bez ikakve grimase, onako kako je, prema svjedočenjima preživjelih logoraša, i činila zločine. Nažalost, mnoge od žrtava koje je mučila prije 25 godina su u međuvremenu preminule, a oni koji su svjedočili iznova su preživljavali traume.

Ipak, žrtve i porodice žrtava monstruoznih ratnih zločina koje je počinila Bašićeva su na neki način doživjele satisfakciju, s obzirom na to da je riječ o najvećoj kazni koja može biti izrečena nekome kome se sudi za ratne zločine po Krivičnom zakonu SFRJ, koji je mnogo blaži u odnosu na Krivični zakon BiH po kome se uglavnom sudi Srbima.

Svi upućeni u ovaj slučaj ističu da bi primjer postupajućeg tužioca Milanka Kajganića, koji je revnosno radio na ovom predmetu, trebalo da posluži i drugim tužiocima kojima predmeti za koje postoje jasni dokazi padaju, a počinioci zločina bivaju puštani na slobodu. Kako je rečeno na ročištu za izricanje presude, Sud i Tužilaštvo su uspjeli da van svake sumnje dokažu ovaj ratni zločin i da osude Bašićevu. Da je tužilac Kajganić dobro potkovao optužnicu, jasno govori i činjenica da svjedoci nisu mijenjali iskaze i da su potvrdili i nakon četvrt vijeka sve ono što su vidjeli i doživjeli. Da se istrajavalo na pravdi, govori i podatak da Bašićeva nije mogla da pobjegne od slova pravde, iako se godinama skrivala u dalekoj Americi.

Slučaj Azre Bašić mogao bi da posluži kao primjer u ostalim predmetima za ratne zločine i druga krivična djela, jer pokazuje da je dobro pripremljena optužnica u dobroj mjeri trasa za pravdu i odgovarajuću kaznu. Ovaj slučaj vraća tračak nade da je pravda, iako kasni, na određeni način dostižna.

Za vjerovati je da će izrečena kazna biti potvrđena i pred Apelacionim vijećem. Suđenje i izricanje presude Bašićevoj trebalo bi da posluži kao školski primjer i tužiocima i sudijama koji rade na predmetima ratnih zločina.

Ostalo je na njima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.