Topli domovi

Radost se vidjela na ozarenim licima porodica koje su dobile ključeve novoizgrađenih stanova.

U Srebrenici i Bratuncu nema više kolektivnih centara. Nema ogorčenja porodica Sekulić, Malinović, Zečić, Gradina, Gavrić i brojnih drugih koje su, ne svojom krivicom, ostale bez svojih vjekovnih ognjišta i koje su, dugi niz godina, morale da prihvate život nedostojan čovjeka.

Otvaranjem novih zgrada zatvorena je jedna tužna priča o izbjeglištvu i mukama kroz koje su prošli Srbi iz srebreničkih i bratunačkih sela sa sapatnicima iz Zenice, Donjeg Vakufa, Vareša i drugih opština u FBiH, koje su "zatvorile" vrata povratnicima i oduzele im pravo na obnovu kuća i povratak.

Boli ih ta nepravda koju godinama trpe, ali i činjenica da ona u FBiH još neprikosnoveno vlada i da su rijetke srpske porodice kojima je omogućeno da se vrate na svoja imanja.

Nisu u mnogo boljem položaju bili ni beskućnici iz Ratkovića, Radoševića, Krnjića i drugih srebreničkih sela kojima su u toku 1992. godine potpuno uništene kuće i sva imovina. Uzaludno su uputili bezbroj zahtjeva lokalnim vlastima i međunarodnim organizacijama tražeći pomoć da im se obnove kuće i da se vrate na predratna ognjišta. Svi su se oglušili, zaboravljajući pri tome da se radi o osnovnom ljudskom pravu, odnosno pravu čovjeka na život i dostojanstvo.

Život u kolektivnim centrima ostaće im, kao i nesrećni rat, samo ružan i neizbježan dio prošlosti.

A Baratova i oronule drvene barake, koje su bivše bošnjačke vlasti Srebrenice prije desetak godina "locirale" za srpske beskućnike na mjestu gdje je u Drugom svjetskom ratu bio logor za Srbe, sada će prazne svjedočiti o diskriminaciji i nebrizi prema jednom dijelu stanovništva ove opštine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.