Teroristi među nama

Potom da su policajac, kog je ubio, Dragan Đurić i Željko Gajić, kog je ranio, “učestvovali u genocidu u Srebrenici” što bi (kako se samo čita) trebalo da bude opravdanje za “krvnu osvetu”.

Ali ništa neočekivano, jer “Vijesti ummeta” su islamistički sajt koji veliča ISIS, poziva u sveti rat i propagira širenje islamskog kalifata na ove prostore. Ali ono što jeste loše je to što je jedan broj medija u FBiH, ali i Hrvatskoj, nekoliko sati poslije “Vijesti ummeta” objavio njihove “ekskluzivne” informacije (naravno ne pozivajući se na izvor jer bi pozivanje na islamistički sajt bilo kontraproduktivno).

Jedini tekst koji su zaobišli da emituju sa “Vijesti ummeta” je onaj da Srbi na društvenim mrežama pozivaju na ubijanje Bošnjaka i da to “očekivano najviše rade na portalu “Nezavisnih novina” koje su bliske četničkom pokretu u BiH”???!!!

A na društvenim mrežama bilo je svega. Pa i ovoga: Nijaz Manđukić rodom iz Zenice zaposlen u Minhenu, na FB je napisao: “Napokon nešto lijepo da se desi”, a Naida Bašić (mada liči na lažni profil): “To je samo napad na policijsku stanicu gdje rade mnogi ratni zločinci koji su sudjelovali u genocidu. Puna je Bosna četnika koljača koji bi nas opet ubijali i klali samo da im se pruži prilika”.

A kuda ovo goni? U rat, u ludilo, u opravdanje terorizma... U opravdanje zločina. U podstrek terorističkim akcijama. U bezakonje. 

I nije li već dosta lošega donijelo nečinjenje i pravdanje? Zbog olakšavajućeg odnosa institucija prema ranijim terorističkim akcijama ovo što se dogodilo u Zvorniku moralo je da se dogodi, prije ili kasnije, u Zvorniku ili negdje drugo.

Jer, da li je bilo potrebno biti obavještajac pa vidjeti da iznad nas gori crveni alarm opasnosti od terorizma? Naravno da nije, jer BiH je godinama poligon, baza i  regrutni centar terorista. Nema terorističkog napada u svijetu posljednjih 15 godina da u njemu nije učestvovao barem jedan terorista koji je ovdje ratovao, od napada na SAD, preko napada u Londonu pa do terorističkog napada u Madridu.

Prvo su bili strani ratnici, a onda se primilo na domaće. Nedavno je u SAD uhapšeno šest osoba iz BiH zbog finansiranja Islamske države. Iz Beča je nedavno petočlana porodica iz BiH (otac, majka i tri kćerke) otišla da se bori u redovima ISIS-a.

Terorizam se “razmnožavao” i “popularizovao” u BiH onoliko koliko su mu klima, ali i institucije pogodovale i davale ohrabrenje, a jesu. Jer kakvu drugačiju poruku nego poruku ohrabrenja teroristima su dala  ponavljana suđenja za terorističke napade na policijsku stanicu u Bugojnu ili američku ambasadu u Sarajevu i sramotne presude na kraju?

Kako su drugačije nego kao ohrabrenje teroristi mogli da shvate izjavu portparola policije Irfana Nefića da je šetnja mladića u majici ISIS-a po Baščaršiji bezazlena, jer se radi o “stilizovanom pečatu poslanika Muhameda”?

Šta drugo nego ohrabrenje teroristima je bila mlaka reakcija bezbjednosnih agencija i institucija za provođenje zakona u slučajevima regrutacije u BiH vojnika ISIS-a i njihovo slobodno kretanje po povratku? 

Šta drugo nego ohrabrenje teroristima je nerad Udarne grupe za borbu protiv terorizma?

Šta drugo nego ohrabrenje teroristima je činjenica da izjava ambasadorke SAD Morin Komrak da je “BiH izvor stranih boraca koji podržavaju ISIS” nije proizvela nijednu ozbiljnu istragu?

A u ISIS-u odavno postoji i “Bosanska četa”, čiji komandant je u Sudu BiH za terorizam presuđeni  Bajro Ikanović. 

U ISIS-u je bio i Emrah Fojnica kojeg je Sud BiH oslobodio optužnice za teroristički napad na ambasadu SAD u Sarajevu poslije čega je otišao u Irak, opasao se bombom i raznio 24 ljudi. 

Haris Čaušević koji je priznao da je postavio 15 kg eksploziva ispred policijske uprave u Bugojnu još nije stigao do ISIS-a jer mu se u Sudu BiH sudi po drugi put u procesu razvučenom pet godina.

Badava je poslije tog napada direktor OBA Almir Džuvo izvijestio parlament da u BiH ima oko “3000 potencijalno opasnih terorista”. Ništa se poslije te izjave nije dogodilo. Niko prstom nije mrdnuo.

Badava je nedavno direktor BIA Aleksandar Đorđević rekao je da se u redovima ISIS-a bori 300 ljudi iz BiH i Srbije (iz Srbije 25), te da BiH ima evidenciju tih osoba. Šta rade institucije osim što imaju evidenciju ostalo je nepoznato do danas.

Ono što je poznato jeste da je SIPA po nalogu Tužilaštva u februaru uhapsila 16 osoba od kojih su mnogi bili povratnici iz ISIS-a. Većina je  puštena na slobodu, najdalje sutradan. Jedan od njih je i Avdulah Hasanović koji se lani vratio iz ISIS-a i sa teroristom iz Zvornika drugovao posljednjih mjeseci. Da ga je neko pratio kao bezbjednosno opasnu osobu, što je i bio, možda zločina u Zvorniku ne bi bilo. Ali jasno je da nije.

Isto kao što niko barem noćas nije blokirao islamističke sajtove, ako do tada nije bilo volje da po odredbama Krivičnog zakona BiH sankcionišu zbog uznemirujućih snimaka odsijecanja glava i širenja propagande ISIS-a.

Sve ovo jasno pokazuje da su institucije BiH borbu protiv terorizma shvatile u najmanju ruku neozbiljno što je dovelo do porasta broja radikalnih islamista, ali i izvršenje novih terorističkih napada. A Islamska država, pa ona je svega 750 kilometara udaljena od Italije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.