Teorija i praksa

 Tada obično znaju da kažu "Ma ništa ga na tom fakultetu nisu naučili. Jeste da zna teoriju, pa ima sve desetke, ali praksa…" I dok vrte glavom, već u idućem konkursu debelim slovima iscrtavaju kako isključivo traže radnika sa iskustvom od nekoliko godina na istim ili sličnim pozicijama.

I šta onda? Šta onda da rade mnogobrojni mladi ljudi, koji su godinama učili i ulagali u svoje obrazovanje?

Kako da imaju iskustvo? Gdje da steknu praksu?

A ono što je još apsurdnije jeste činjenica da ni sami ti mladi ljudi ne mogu da se protivurječe kada su svjesni da im je tokom studija praktična nastava bila jednačina sa dvije nepoznate. Bar na većini studijskih programa.

A ko je krivac za to? Oni sigurno nisu.

Upravo iz tog razloga predstavnici Studentskog parlamenta Univerziteta u Banjaluci pokrenuli su inicijativu za obavezno uvođenje praktičnog dijela nastave na svim fakultetima.

Jeste da je po zakonu i obavezno da svi studenti imaju praktičnu nastavu, ali to "obavezno" je ipak samo u teoriji. Praksa je i u ovom slučaju podbacila.

E kako se to ne bi nastavilo iz godine u godinu, mladi akademci su odlučili da stvar uzmu u svoje ruke. Dosadilo im je da sa diplomom pod miškom odlaze nespremni sa fakulteta. Ako već uče, žele i da nauče. I to je za svaku pohvalu. Na toj inicijativi treba da im pomognu svi. Cijela akademska zajednica, svaki pojedinac.

Njihova želja je opravdana i realna.

Jer nigdje u svijetu nije moguće da neko završi žurnalistiku, a da se tokom studija nije susreo sa redakcijom, da postane učitelj, iako nijednom nije ušao u učionicu i našao se pred gomilom radoznalih pogleda iz klupa. Da je postao inženjer, bez ijednog dana prakse. Nije. A ne bi trebalo da bude ni kod nas, iako se dešava.

Dešava nam se da školujemo kadar koji nije konkurentan na tržištu rada, odnosno, kadar koji nije potreban poslodavcima. To mora da se mijenja. To mora da se - odmah mijenja. I u teoriji i u praksi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.