Teatar apsurda
U 20. vijeku nastao je žanr teatar apsurda s prikazivanjem besmislica i protivrječnosti. Sudeći prema dešavanjima u svijetu, ali i u BiH, ovaj pozorišni žanr i danas je više nego prisutan i popularan, štaviše, toliko se ukorijenio u naš svakodnevni život.
Kako, na primjer, objasniti, da tužilaštvo jedne zemlje, podigne i formira predmet protiv visokog političkog zvaničnika, jer on ne poštuje odluke međunarodnog protektora. A ne poštuje, jer se taj isti političar i institucije ne žele odreći prava na vlasništvo nad imovinom. Nešto ne štima. Zdravorazumski se ne može objasniti. Koji je smisao postojanja nekog entiteta, pokrajine ili neke regije ukoliko iste, u okviru države, ne mogu raspolagati sa šumama, vodama, poljoprivrednim zemljištem, odlučivati o investicijama i ekonomskom prosperitetu?
Šta su to dobrog donijeli ti razni međunarodni predstavnici u BiH, ne samo u posljednjih 28 godina, već i ranije? Da li se iko može sjetiti nečega, osim pritisaka, sankcija i prijetnji?! Svjesno se u prvi plan stavljaju posljedice, a ne uzroci problema u BiH. Iako je dijagnoza bolesnika jasna, samozvani doktori, nadriljekari, donose odluke koje poput raka izjedaju svaki smisao postojanja BiH i suživota.
Kada se i mogao naslutiti neki politički napredak i dogovor, kao po pravilu je dolazilo do kriza, uglavnom režiranih sa adrese OHR-a i svesrdnu podršku određenih bošnjačkih političkih krugova, kratkovidih, koji su se ponašali u zavisnosti od situacije kao direktan učesnik ili kao vatreni navijači u utakmici koju igraju komšije. Kako objasniti da se u jednom entitetu raduju kada bude kažnjen neko iz drugog? Zar je normalno pozivati OHR da smijeni legitimnog predstavnika jednog naroda. Pa to ni Bajden nije uradio u slučaju Rusije i Putina, iako je poznato šta on njemu misli.
Sve ovo, nažalost, prelazi i granice apsurda. Nije više ni tragikomično. Da bi se shvatilo vjerovatno bi trebalo da se sprovede jedna dublja psihoanaliza. Sve ovo nekako neodoljivo podsjeća na neki raniji period kada su ovim prostorima vladali Austrougari. Srpski faktor je tada bio nepoželjan za Beč. Paralele se mogu povući i sa nekim ranijim kolonizatorskim vremenima. Indija se 90 godina borila da se otrgne od britanske imperije. Taj pokret je trajao punih 90 godina, sve do 1947. Tada su kolonizatori kažnjavali sve one koji se usude da dignu glavu. Tada su bičevali i zatvarali disidente. I danas se dižu neke nove optužnice, a bič je zamijenjen sankcijama. Iako se ti koji ih uvode kunu kako su one usmjerene na samo političke pojedince, posljednji slučaj obustave finansiranja četiri velika infrastrukturna projekta u Srpskoj to demantuje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
