Tapkanje u mjestu
Ekonomska aktivnost u BiH od početka godine stagnira. Firme u prva tri mjeseca nisu uspjele proizvesti više robe i pružiti više usluga nego u posljednja tri mjeseca lani kada je privredni rast krenuo silaznom putanjom.
Stare boljke na koje privrednici godinama ukazuju uzimaju danak u vidu bruto društvenog proizvoda koji raste, ali nedovoljno brzim tempom. Proizvodnja i usluge u prvom kvartalu mjerene novcem vrijedjeli su 6,513 milijardi KM i bili veći za 2,1 odsto u odnosu na isti period lani. Svaki rast je poželjan, ali ovaj nije ni blizu onog koji bi zemlju mogao povući ka razvoju i podizanju životnog standarda. Zbog toga vlasti na svim nivoima moraju brže i bez oklijevanja realizovati ekonomske mjere iz strateških dokumenata koje su godinama unazad uglavnom primjenjivane u malom procentu i po pravilu ostavljane za narednu godinu.
Struktura BDP-a otkrila je mnoge boljke domaće ekonomije. Najveći rast od 11,8 odsto zabilježen je u sektoru vađenja ruda i kamena, koji je opravdao očekivanja. U stopu su ga slijedili sektori pružanja administrativnih i uslužnih djelatnosti, te poljoprivrede, šumarstva i ribolova koji su povećali vrijednost proizvodnje za 9,1, odnosno 8,4 odsto. Poljoprivreda kao jedan od najvećih resursa naše ekonomije morala bi imati mnogo veći rast i udio u BDP-u zbog čega se kao prvi koraci nameću veće subvencionisanje i bolja zaštita domaćeg agrara od uvozne konkurencije.
Elektroenergetski je očekivano podbacio, a na smanjenje obima produkcije za 4,52 odsto uticao je rodni list energetskih postrojenja zbog čijih čestih iskakanja iz sistema i remonta je dolazilo do obustavljanja proizvodnje. Građevinski sektor koji je nekada vukao privredu nikako ne uspijeva da stane na noge pa je smanjio učinak za 3,13 odsto. U ovoj oblasti je ključna uloga države koja u nedostatku privatnih mora da pokrene investicije i velike projekte. Dokaz za to je izgradnja autoputa Banjaluka - Doboj koja je najzaslužnija za rezultat kompletnog građevinskog sektora.
Najveći problem, ipak, predstavlja skroman rast najpotentnijeg dijela privrede - prerađivačkog sektora. Iako je ostvaren rast od 8,35 odsto to je nedovoljno za pokretačku snagu razvoja ekonomije. Da bi obični čovjek osjetio benefite prerađivači moraju stići do dvocifrenih stopa rasta, ali to neće moći sami.
Visoki fiskalni i ogroman broj besmislenih parafiskalnih nameta, zastarjela oprema, niska produktivnost rada i nekonkurentnost u odnosu na strane firme samo su dio problema sa kojima se suočavaju naši prerađivači koji svakodnevno vape za bilo kakvom vrstom pomoći od onih koji im svakodnevno kroje kapu. Ovi drugi imaju vremena i novca za sve osim za pomoć onima koji stvaraju novu vrijednost. Ako ne vrijeme ne shvate da sat otkucava moglo bi biti kasno za sve nas.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
