Tamo gdje pravda (ne)stanuje
Najnovija naredba Tužilaštva BiH o nesprovođenju istrage za zločine nad Srbima u sarajevskim logorima potvrdila je još jednom da će bošnjački političari, uz podršku jednog uticajnog dijela međunarodne zajednice, istrajati u namjeri da jednostranim rasvjetljavanjem ratnih događaja na području Sarajeva, prekroje istoriju BiH i ostave pokoljenjima laži i prevare, kojih će se stidjeti i njihovi potomci.
Kako bi se drugačije mogla komentarisati činjenica da se jedan tužilac, pod okriljem institucije koja je zadužena za istinu i pravdu u ovoj državi, drznuo da pljune u lice srpskim mučenicima gazeći pritom krivične zakone u BiH i vrijednosti “zaštićene” međunarodnim pravom.
Zbog te sulude misije i gaženja, prije svega čovjeka, a onda i svih vrijednosti bez kojih se ne može zamisliti budućnost jedne države, nameću se brojna pitanja, a prije svih, da li mi uopšte imamo državu, ako se u njoj ne poštuju pravo i zakoni?
A, ne poštuju se. Obustavljaju se istrage o strašnim zločinima, koje su Bošnjaci počinili nad srpskim vojnicima u “Tuzlanskoj koloni”, logorima “Silos”, “Hrasnica”, “Krupa” i brojnim drugim stratištima širom BiH.
Već je postala praksa da se rasvjetljavanje ratnih zločina nad srpskim stanovništvom završava pravnim frazama “ne postoje osnovi sumnje”, “ne postoje dokazi”.
Pravo je, očigledno je, poraženo. Ali, istinu o ratu na prostorima BiH, vjerujemo u to, ne mogu poraziti ni političari s Baščaršije, ni sarajevski djelioci pravde.
Zbog te istine, za koju će se boriti svi preživjeli logoraši, treba istaći brojne činjenice. U Tarčinu kod Sarajeva, neko je krajem aprila 1992. godine formirao logor “Silos” u kojem je mučeno više od 600 Srba, od kojih je tridesetak ubijeno.
U objektu za skladištenje žita mučene su i žene, a Radojka Pandurević i Bosiljka Aleksić ugledale su slobodu dan uoči Savindana 1996. godine, poslije 1.339 dana tamnovanja i strašnih tortura. Posljednji zatočenici, njih 44, oslobođeni su 27. januara. Bilo je to dva mjeseca poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Obustavljanjem istrage za 455 lica mnoge važne činjenice su prećutane, a brojni učesnici u zločinima nastavljaju da uživaju na slobodi. Ruka pravde, nažalost, neće stići one koji su činili zločine nad srpskim logorašima, kao ni njihove nalogodavce i organizatore. Neće, ali, u sadašnjoj BiH. Jer, ratni zločin nikad ne zastarijeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
