Svjetski, a naši
Službenici u Srpskoj su među najboljima na svijetu. Bar tako kažu ocjene koje im daju njihovi nadređeni. Te ocjene su iz jednog polugodišta u drugo sve bolje. Po svemu sudeći, mogu da im zavide ćaci, studenti, jer četvorki i petica, odnosno desetki imaju pun “indeks”.
Napredujemo li, napredujemo na tom polju. Nema sumnje da ćemo i dalje ići uzlaznom putanjom kada je riječ o vrednovanju rada službenika, jer se malo šta mijenja u republičkim organima uprave.
Reforma javne uprave je u ćorsokaku odavno, više je niko i ne spominje. Pokoji zakon koji se najavi na tom polju, dobije čak i radnu verziju, pa onda se mjesecima kiseli u fiokama ministara. Bar tako je sa novim zakonom o državnim službenicima koji je završen još u oktobru prošle godine, ali još nije stavljen na dnevni red i usvajanje pred ministre. Nema dalje, baš su ažurni, brzi i efikasni. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.
Dobri su nama službenici, ako pogledamo kako su brzi i efikasni oni koji govore o reformi javne uprave, kroje zakone i donose akte. Oni su im, vjerovatno, primjer za zalaganje i efikasnost. Samo obećavaju i govore, a ništa ne rade. I kada urade, onda taj akt gurnu u fioku da skuplja prašinu.
Možda je upravo taj primjer nadređenih razlog silnih četvorki i petica u “indeksima” službenika. Jer šta oni da rade, ako mu njegov nadređeni ministar, šef, ili ko zna još sve sa neke pozicije i ne daje radne zadatke. Čeka u kancelariji za računarom, šalterom ili u nekom ćošku institucije da istekne osmosatno vrijeme da ide kući.
Javna je i tajna da se status službenika godinama u domaćih nam institucijama sticao putem političke pripadnosti ili rodbinskim vezama. Možda je sada ta situacija malo i tenula zbog nedostatka kadra. Ali neka, bar nešto, možda posao i dobiju oni koji su se za to školovali, pa nam krene nabolje.
Zbog take prakse zapošljavanja šef prilikom ocjenjivanja radnika mora u obzir sigurno uzeti i to “čiji je” i “od koga”. Pa šta će, ako mu da jedinicu, onda bi mogao da mu se zamjeri pa da i ostane bez šefovske pozicije. Mali je broj onih koji imaju hrabrost za to. Jer ko bi se u ovoj krizi koja hara zamjerio nekom ministru, lideru političke stranke ili nečijoj kući? Može, ali onda mora da pakuje kofere i ide za Njemačku.
To se vidi i iz primjera onih koji su u drugom polugodištu prošle godine dobili ocjenu “ne zadovoljava”, odnosno jedinicu. Svega njih troje. Čisto sumnjam da su oni na ta mjesta došli preko političkih i rodbinskih veza.
Rijetki su oni građani i mogu se izbrojiti na prste jedne ruke koji su se susreli sa ljubaznim službenicima, jer nažalost, većina njih dolazeći na te pozicije misle da su što bi naš narod rekao “bogom dani” i iznad svih i svakog. Naravno, čast izuzecima, a oni su, nažalost, rijetki.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
