Svjedoci na vjetrometini

To potvrđuje i slučaj logoraša Slavka Grabovca, koji javno kaže da mu je njegov ratni mučitelj Nedžad Omerović nudio pet hiljada maraka u zamjenu za ćutanje u sudu i zaborav onoga što mu je u ratu radio taj pripadnik muslimansko-hrvatskih vojnih snaga.

Naravno, Omerović i slični rukovode se slučajevima Nasera Orića i drugih koji su slobodu kupili plaćajući svjedocima da mijenjaju iskaze, da lažno svjedoče ili da, uz iznenadnu amneziju, odustaju od svjedočenja. A da su zbog toga procesuirani i Orić i oni koji su lagali u zamjenu za njegov prljavi novac, kako je to inače trebalo da bude, ne bi Omeroviću i sličnima padalo na pamet da, uopšte, mogu novcem da kupe svjedoke.

Ovog puta je sreća što žrtva nije pristala da mijenja istinu za novac i što je o tome javno progovorila, ali to je samo dokaz da takvi slučajevi i te kako postoje, uz, naravno, pitanje koliko je bilo sličnih primjera koji su se završili na drugačiji način i koji nisu dospjeli do javnosti.

A to su mahom slučajevi u kojima se radi o svjedocima Srbima na koje pritisak vrše i istražioci i zločinci u namjeri da ih, prisilom ili kupovinom, natjeraju na lažno svjedočenje, bilo da je riječ o zločinima počinjenim nad srpskim ili nad bošnjačkim narodom.

Ali dok su srpski svjedoci u predmetima protiv srpskih optuženika u strahu da i oni ne budu optuženi u slučaju ako svjedoče istinito u korist optuženih, s druge strane oni koji lažno svjedoče u slučaju Orića i sličnih nemaju takvih problema. Zato Omerović i slični mogu i dalje slobodno i otvoreno da svojim žrtvama nude novac za lažno svjedočenje, ne strahujući ni od kakvih sankcija.

Veliki pomak za pravosuđe bi bio ako bi Tužilaštvo BiH na osnovu teksta o ovom slučaju pokrenulo provjere i otvorilo istragu. Ali, imajući u vidu dosadašnju praksu, veoma jasno je da se to neće desiti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.