Svi žele brze pare
Posljednjih mjeseci ponovo se rasplamsala već više od decenije stara polemika o promjeni navika devetaka, ali i njihovih roditelja.
Pljuštali su najrazličitiji prijedlozi, od onih da se upišu na zanat, koji je cijenjen i bolje plaćen nego ikada prije do onih da najbolje prolaze medicinari.
Nove generacije koje odrastaju po postulatima potrošačkog društva “daj svega i daj odmah, žele hljeb bez muke i motike. Instant rješenja i poslove koji će ih preko noći učiniti bogatim bez po muke.
Zbog takvih stavova i ove ljeto najviše slobodnih mjesta ostalo je u trogodišnjim smjerovima poljoprivredne i ugostiteljske škole, u kojima iz godine u godinu, zbog lošeg interesovanja, klupe “zvrje” prazne.
Keramičari, moleri, tesari, zavarivači, instalateri samo su neki od zanata na koje se, takođe, malo ko šta upisao, a do prije dvadesetak godina mogli su se izučiti u gotovo svim srednjim školama u Srpskoj.
Roditelji na sve načine pokušavaju da upišu svoju djecu u tako reći prestižne škole, poput medicinske i gimnazije. Kako bi, nakon što ih završe uz veliki trud, ponovo prošli istu muku prilikom upisa na fakultet.
Troše ogroman novac, u krajnjoj nuždi dižu i kredite, da upišu djecu na željeni fakultet, a sve s nadom da će dobiti posao u struci na već prezasićenom tržištu, na kojem vlada zapošljavanje preko veze.
Pojedini prosvjetari krivca najviše vide u roditeljima, koji imaju predrasude prema zanatima i razmišljaju da je bolje da im se djeca upišu na četvorogodišnje srednje škole, da “sjede u kancelariji”. I tako se zanemaruje šta su potrebe tržišta rada i gdje će najbrže doći do posla.
Čak i porodice intelektualaca insistiraju na gimnaziji iako dijete pokazuje druge sklonosti pa bi mu bilo logično olakšati život kakvom manje zahtjevnom srednjom školom, tako da se može posvetiti onome za šta je talentovano. Cijela ta kalkulacija s diplomom ispada, dakle, sasvim pogrešna.
Međutim, nisu rijetki slučajevi da se neki nakon nekoliko godina čekanja na birou, nakon završene četvorogodišnje srednje škole, prekvalifikuje u zidara, keramičara, vodoinstalatera...
Zašto je, postavlja se pitanje, onda sramota da se dijete upiše na zanat, odnosno strukovnu školu, od čega će vrlo vjerovatno bolje živjeti nego od srednje medicinske? Zanatski esnaf nekada je bilo vrlo cijenjen. Smatralo se da za onog ko u svojim rukama posjeduje bilo koji zanat nema zime.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
