Svemu dođe kraj
Svemu dođe kraj, pa i “vječitom” studiranju. Na desetine studenata koji su fakultet upisali 2008. godine, pa i ranije, krajem prošlog mjeseca su, htjeli to ili ne, morali da odlože svoje stare indekse ili da krenu sve ispočetka.
Samo su rijetki smogli snage i poslije deset, petnaest, pa i dvadeset godina konačno položili još taj čuveni jedan ispit, koji im je bio prepreka da diplomiraju.
Ponekad se desi da se taj jedan ispit vuče onoliko koliko može da se prenosi i da student ima gvozdeni otpor, ne prema ispitu i završavanju fakulteta, nego prema profesoru kod kojeg treba da polaže.
Ima takvih na svakom fakultetu, koji bar jednom studentu u generaciji toliko zagorčaju život da će ovaj radije čekati da profesor ode u penziju, nego da još jednom izlazi kod njih na ispit. I tako se, u tim slučajevima, desi da čovjek završi studije samo ako omraženi profesor završi radni vijek. “Ali sve to ipak zvuči kao opravdanje za lijenost, zar ne?”, upitaće vječite studente prosvjetari, ali i glas razuma.
S druge strane, studentima, koji su studije upisali po starom programu, a nisu stigli u posljednjem roku da završe fakultet, nadležni su ponudili mogućnost da sve studije krenu iz početka, odnosno po novom programu. Ogroman posao za lijene, složićete se.
Do sada je tim studentima nekoliko puta pomjeran rok za završetak studija, međutim, nadležni su sad kategorični da toga više neće biti, jer su, kažu, imali i više nego dovoljno vremena da završe fakultet, a s tim su se uglavnom složile i njihove mlađe kolege.
To je kao onaj stari vic kad “vječiti” student javlja roditeljima u Crnoj Gori da poslije deset godina mijenja fakultet, sa pravnog prelazi na medicinski, a otac mu kaže: “Ti, sine, kako god hoćeš, ali đedo i ja ostajemo na pravnom!”
Jedan od najčešćih izgovora “vječitih” studenata je da zapravo ne žele da se bave tim poslom.
Kao da je završavanje fakulteta garancija da ćeš raditi u struci! Svašta!
Bilo je i onih koji su se udali/oženili i u međuvremenu dobili djecu, pa su se na nekoliko dana prije isteka posljednjeg roka za završetak studija javili da bi sada, ako nije kasno, završili.
I kad “vječitom” studentu kažete da treba da završi samo zato što treba završiti sve poslove koje si započeo i u koje si do sada toliko uložio i stigao nadomak kraja, on se uznemiri i naljuti, jer ga čačkate tamo gdje boli. Po onoj istini koju neće da prizna. I još mu pobijate argument izvrćući ga u bijedan izgovor sa kojim neće da se suoči. Jer, kako da se onda suoči sa svijetom odraslih, ako ne može da položi jedan ispit? A davno je po godinama prešao u tu kategoriju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
