Sve nas je manje

Hiljade stanovnika, uglavnom radno sposobnih odlazi iz godine u godinu u potrazi za nekim boljim životom.

Na to upozoravaju i iz Svjetske banke navodeći da je zbog demografskih trendova u zemlji potrebno hitno djelovanje. U najnovijem izvještaju navode da BiH ubrzano gubi svoj najdragocjeniji resurs - ljude, te da je emigracija iz BiH najveća u regionu.

Građevinari, mehaničari i električari odlaze u tolikom broju, da se nedostatak tog kadra i te kako osjeti. Primjera radi, samo 2016. godine radne dozvole dobilo je 80.000 građana iz BiH, a trenutno ih u Njemačkoj i u Austriji ima 436.000. I nije tu više riječ samo o platama koje su u Evropskoj uniji daleko veće nego u oba entiteta u BiH, odlaze mnogi i zbog sveopšteg stanja i atmosfere u zemlji u kojoj se i 26 godina od završetka rata koji nas je sve zavio u crno, zvecka oružjem i u kojoj pomirenje i suživot zavise i dalje od tragičnih datuma koji se obilježavaju na sve tri strane.

Nisu odlasci na rad u inostranstvo od juče. Bilo je toga i ranijih godina, pa i u vrijeme bivše Jugoslavije u koju se mnogi i danas kunu i tvrde da se u ta vremena živjelo bolje. I tada je bilo onih koji su odlazili da rade u inostranstvo, ali u ta vremena odlazili su pojedinci, a danas, trbuhom za kruhom odlaze čitave porodice i nemaju namjeru da se vrate.

Mladi odlaze jer sa izabranim zanimanjem ovdje teško uspijevaju da se zaposle, a i ako im to pođe za rukom, onda su im plate male, nisu kreditno sposobni, jer javna je tajna da se u našoj zemlji i dan-danas plate dijele u kovertama, pa ne mogu da obezbijede krov nad glavom.

Čekajući da se sve kockice poslože i da obezbijede kakve-takve uslove da bi zasnovali porodicu, mnogi radije biraju da spakuju kofere i kupe kartu u jednom pravcu. Tamo negdje, pod tuđim nebom i suncem koje ne grije kao ovo ovdje, sviju gnijezdo i jačaju natalitet nekim drugim zemljama, dok njihov rodni kraj izumire. I nije to novost. Nažalost, tako je godinama.

Sve mjere koje su nadležni do sada donijeli u cilju povećanja nataliteta dobre su ali nedovoljne da bi sapriječile odlaske. Jer iako su posao i plata u vrhu liste razloga, nisu jedini. Mnogo šta bi trebalo da se promijeni u zemlji pa da svi odahnemo i prestanemo tražiti razloge da odemo. Bez institucionalne podrške i sistemskih rješenja autobusi koji vode ka evropskim gradovima i dalje će biti puni onih koji kupuju isključivo kartu u jednom pravcu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.