Svaka čast!

Ova zemlja, od svog novog pečata, od Dejtona, imala je više padova nego što je upisala uspona i to ju je do sada i te kako koštalo. Najbolji dokaz za to jesu svi oni koji su odlučili da okrenu leđa očevini i djedovini i odu na neko drugo, sunčanije mjesto i tamo sagrade novi dom jer ne mogu više gledati kako se mnogi, bez imalo stida i srama, poigravaju sa narodom i ovom BiH.

Od dana kada je zaustavljen prokleti rat, koji je prekinuo hiljade i hiljade nedužnih života, rastavio stotine porodica, sravnio sa zemljom ognjišta koja su teškom mukom sagrađena, nikako da nam krene. Lista krivaca za to je poduža, ali se, ipak, brzo može napraviti nedvosmislena selekcija - u jednoj grupi su domaći, a u drugoj strani političari, takozvane diplomate te saradnici i savjetnici koji misle da su bogom dati, a u stvari su samo eksperti za rušenje osnovnih principa i ljudskih prava kojih su im puna usta.

BiH je, nakon toliko godina, nakon gotovo tri decenije mira još klasični protektorat koji neodoljivo podsjeća na kolonije iz nekih davnih, davnih vremena gdje svako vidi samo svoj interes, a to ovi narodi nisu zaslužili. To im je najmanje trebalo nakon svih trauma, strahova, suza, neimaštine i gole borbe za preživljavanje. A to su, ipak, dobili.

Dobili su to od domaćih zvaničnika, prvenstveno na sarajevskim adresama koji više ne kriju da žele svaki pedalj ove zemlje pod svojom kontrolom. Koji bi da dan-noć komanduju svima i da su iznad svih, a zapravo su samo jedan od tri naroda, frustrirani jer te sadašnje želje u miru nisu uspjeli da ispune dok su padale granate i sijevali meci.

Dobili su to i od onih domaćih političara na svim stranama kojima su sve ove godine u glavi bili samo lični interesi koji su preplaćene fotelje u zemlji kakva je BiH samo iskoristili za sebe, a narodu ako nešto usput iz njihovih torbi i kofera ispadne.

Dobili su to i od “visokih” predstavnika međunarodne zajednice, “vrlih” diplomata koji su u ovom dijelu brdovitog Balkana uporno glumili i još glume pametnjakoviće i pune lične biografije potezima koji su daleko od međunarodnog prava i pečata koji je stavljen u Dejtonu.

E pa, svaka vam čast svima. Zar je moguće da u današnje vrijeme, u doba koje je u znaku demokratije, neko iz BiH aplaudira tamo nekom strancu koji je ovdje došao da diktira pravila? Da li je zaista moguće da je nekome drago što mu u rođenom dvorištu neko drugi pravi raspored i pri tome krši i lomi što je teškom mukom napravljeno do sada? A svi ti se kunu u BiH. Za njih je sveta, da svetija ne može biti. A prodavali su je svakom strancu koji bi im nešto obećao, samo da budu glavni.  BiH je nokautirala samu sebe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.