Šumska apelacija
Delegati SDA u Vijeću naroda Republike Srpske u posljednjih nekoliko godina uputili su niz apelacija Ustavnom sudu BiH u kojima kroz osporavanje pojedinih odredbi pojedinih zakona dovode u pitanje nadležnosti Republike Srpske.
Počelo je sa apelacijom kojom su tražili da se iz Ustava Republike Srpske briše odredbu o smrtnoj kazni za koju se unaprijed znalo da će biti prihvaćena, kao i da je suštinski nepotrebna zato što je smrtna kazna mrtvo slovo na papiru jer je nema u krivičnom zakonodavstvu i ne može da bude izrečena. Cilj te apelacije bio je da sedam bošnjačkih delegata u Vijeću naroda Republike Srpske, koje suštinski ima ulogu tijela za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa, dobije aktivnu legitimaciju pred Ustavnom sudom BiH. Nakon što je sud prihvatio tu apelaciju i time Vijeće naroda RS praktično legitimisao kao drugi parlamentarni dom i stavio u istu ravan sa Narodnom skupštinom RS, bošnjački delegati su dobili krila i nastavili sa skoro svakodnevnim podnošenjem apelacija protiv Srpske.
Ustavni sud BiH je svojim presudama, među kojima se izdvaja i ona u vezi sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu RS, pokazao da s punim pravom nosi naziv “mali OHR”, jer poslije visokih predstavnika, niko nije više uradio na razvlašćivanju Republike Srpske i rušenju osnovnih temelja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Posljednja apelacija kojom isti apelanti traže da se Zakon o šumama Republike Srpske proglasi neustavnim i u potpunosti stavi van snage predstavlja crvenu liniju za sve kojima nešto znači Republika Srpska, jer apelanti ovaj puta ne osporavaju samo pojedine zakonske odredbe i pravo vlasništva nad šumom i šumskim zemljištem, kao u slučaju Zakona o poljoprivrednom zemljištu, već osporavaju kompletan zakon i pravo Republike Srpske da cijelu jednu oblast reguliše svojim zakonodavstvom.
Koliko god je predmetna apelacija opasno, toliko je i zlonamjerna, a oni koji stoje iza nje su licemjerni, što najbolje pokazuju podaci o broju apelacija za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda koju su podnijeli srpski delegati u Domu naroda FBiH.
Nisu podnijeli nijednu. A zašto nisu najbolje ilustruje činjenica da su prije nekoliko godina u Klubu srpskih poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo sjedili Haris, Rasim i Nermin. Dobro ste pročitali, Haris Pleho, Rasim Smajić i Nermin Bjelak poslije izbora 2014. godine izjasnili su se kao Srbi sa namjerom da kao takvi dođu do fotelje delegata u Domu naroda FBiH. Valjda je zato jasno zašto Klub Srba u Domu naroda FBiH nije nijednom pokrenuo proceduru za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Ili ne daj bože, uputio apelaciju.
Elem, kakvi Srbi, takva i zaštita vitalnog nacionalnog interesa. Ne mislim samo na Harisa, Rasima i Nermina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
