Struja, gas i Marfi
Svijet se suočava sa energetskom krizom, koja bi, prije svega, mogla izazvati neviđeni haos u Evropi. Zbog geopolitičkih igara moćnika, gas je postao poput zlata. Traži se kap, odnosno koji kubik više ovog energenta, da bi se nekako pregurala ova zima.
I u ovom slučaju potvrđen je jedan od Marfijevih zakona da jedna nevolja ne ide bez druge. I tako u nedogled. Situacija postaje kompleksnija ako se zna da su mnoge zemlje u međuvremenu, a držeći se “zelene agende” i tranziciji sa “prljavih” na čiste obnovljive izvore energije, došle do pada proizvodnje struje, a što je opet zbog zime i povećane potražnje vinulo u nebo i cijene struje na svjetskim berzama, ali i u samim evropskim državama. Sve to se odrazilo i na poslovanje i troškove privrede, ali i na svakodnevne troškove domaćinstava i račune od kojih se dobija nesnosna i već pomalo hronična migrena.
Šta možemo naučiti iz ove aktuelne priče? Kao prvo da u tim svim geopolitčkim igrama “monopola” uglavnom stradaju oni u koje se kunu ti isti. Ekonomija i građani. Zbog tih NATO kolonizatorskih igara koje su pokrenuli u Vašingtonu, a kojima su se priključili i briselski činovnici te Zeleni globalisti iz Njemačke, utisak je kako Evropi prijeti novi i još crnji scenario naredne godine, a pogotovo zbog pokušaja sabotaže strateškog gasovoda “Sjeverni tok 2”.
Dugo se pokušavao politički i administrativno osporiti i minirati i gasovod “Turski tok”. Cilj je bio, baš kao i sada, da se spriječi “ulazak” Rusije na evropsko tržište energenata te navodno spriječi ruski maligni uticaj. I sve ovo se radi po svaku cijenu. To što Rusija ima alternativu u Kini, nikoga ne brine. A trebalo bi.
Na primjeru Srbije, oštro kritikovane zbog ulaska u aranžman sa ruskom kompanijom “Gasprom”, najbolje se pokazalo koja je politika bila ispravnija. To je realnost, a ne demagagogija, kako je neki pokušavaju predstaviti. I to je najbolji aspirin za eventualne energetske glavobolje.
Još jednom se pokazalo da zemlje koje na vrijeme pokušavaju obezbijediti energetsku stabilnost neće imati problema sa kojima se Evropa danas suočava, ali će i zbog te činjenice biti najbolji “mamac” za inostrane investitore zbog nižih troškova proizvodnje. Tom linijom pokušava ići i Republika Srpska, koja je na dobrom putu da uskoro postane dio projekta “Turski tok”.
S druge strane, ukoliko se stvari ne budu brzo rješavale, jasno je da će FBiH, koja se već sada nalazi na pragu energetskog deficita, razapeta između ekološkog aktivizma i energetskog intervencionizma iz EU, biti prisiljena da uvozi struju i trese se od “ruske zime”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
