Stranci u pravosuđu

Samo na osnovu toga ljudi mogu da imaju povjerenja i u instituciju, njenog rukovodioca i u samu državu. Međutim, to nije slučaj sa BiH i njenim pravosudnim institucijama, koje su sve, osim otvorene za uvid u njihov rad.

Od kada su nametnutim odlukama počeli da se imenuju međunarodne sudije i tužioci u Sud i Tužilaštvo BiH,  njihovi postupci se kriju, od vlasti u BiH, od građana, od nevladinog sektora...

Više puta su podaci o radu stranaca u pravosuđu traženi, ali nikada nisu objelodanjeni. S jednih na druge nadležni su prebacivali odgovornost, izbjegavajući da baš oni budu ti koji će reći kakav je ko i šta je ko radio.

Iz straha ili ko zna čega, već godinama se utvrđuje ko bi trebalo da analizira rad stranaca, djelilaca pravde u BiH.

Sramotno je i za samo Ministarstvo pravde BiH da nema podatke o radu pravosudnih institucija, a još sramotnije što Sud i Tužilaštvo ne žele, a niko ne može da ih natjera, da iz arhive sakupe podatke o (ne)radu stranaca.

Tek jedan dio rada međunarodnih tužilaca je objelodanjen, statistički, ne po imenu i bez analize tog rada.

Samo je pobrojan broj naredbi koji su donijeli, optužnica koje su im potvrđene i presuda na osnovu tih optužnica, bez podatka kakvi su predmeti u pitanju i protiv koga su vođeni.

Dovedeni u BiH da optužuju, sude i presuđuju, stranci su u mnogim slučajevima držali u ladicama brojne predmete sa stotinama osumnjičenih za ratne zločine, opstruisali istrage i na kraju ih zatvarali ili obustavljali bez adekvatne kazne za odgovorne.

I godinu poslije odlaska i posljednjeg međunarodnog tužioca iz BiH, javnost još nema pravo da jasno vidi kako su tužioci, ali i strane sudije, dijelili pravdu u BiH.

Sve dok je tako, Sud i Tužilaštvo BiH nemaju ni najmanje pravo da traže povjerenje građana.

S razlogom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.