Stranački službenici
BiH je specifična zemlja po mnogim stavkama, a samo jedna u tom nizu je veličina administrativnog aparata i broj osoba čije su radne knjižice i razni ugovori o djelu pohranjeni u nekoj od silnih institucija na tom nivou vlasti.
Iako BiH važi (i jeste) kao siromašna zemlja, brojke o ukupnim iznosima koji godišnje idu za plate i ko zna kakve naknade službenika i ostalih zaposlenih potpuno demantuju status u kojem se ona nalazi.
Svake godine na lična primanja zaposlenih odlazi više od 600 miliona KM, odnosno više od polovine ukupnog budžeta. Na tome bi mogle da nam "pozavide" mnoge daleko razvijenije i veće države u regionu i šire, posebno ako se uzme u obzir da BiH važi za jednu malu balkansku zemlju.
Posljednji podaci pokazuju da će silna obećanja o smanjenju broja zaposlenih i uopšte javne potrošnje ostati samo pusta obećanja jer broj kojekakvih savjetnika raste svakog mjeseca. Prosto je nemoguće ne zapitati se šta svi oni rade, koga sve i za šta savjetuju kad ova zemlja ne miče s mjesta? Naravno, čast izuzecima, koji su školovani i stručni da rade poslove za koje su angažovani, ali šta je sa ostalima. Da li je moguće da za istaknute stranačke aktiviste ima mjesta gdje god požele i u bilo kojoj instituciji?
Kako se radna mjesta tako lako ne otvaraju u realnom sektoru, koji sve manje može da izdržava na svojim leđima teret koji se zove javni sektor? Kako tako lako posao ne mogu dobiti ni oni koji mjesecima, godinama čekaju bilo kakvu informaciju sa biroa, a da to nije obavještenje o potrebi novog javljanja?
Hiljadu je takvih i sličnih pitanja, a odgovora ni na vidiku. Samo se iz dana u dan vidi da je sve duža lista onih koji su došli na državne jasle.
Neki od njih su i odgovorili zadatku koji im je dat, i takvi treba da imaju pristojnu platu, ali je činjenica da je veliki broj na platnom spisku samo jer su dobri sa rukovodiocima i umjesto diplome imaju člansku kartu.
Takvim pristupom ova zemlja neće daleko dogurati. Sve ide u tom pravcu, a tome najbolje svjedoči broj ljudi, prvenstveno mladih, koji pakuju kofere i napuštaju rodne grude, znajući da je administracija prenatrpana, a plate u realnom sektoru ravne preživljanju.
Da u BiH ima potrebne volje odavno bi bila povučena crta, ugašene nepotrebne institucije, a u ostalima zaposleni oni koji znaju i hoće da rade posao iz opisa radnog mjesta. Time bi više novca bilo i za razvoj privrede, ali, nažalost, tu smo gdje smo. Samo je pitanje do kada.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
