Strah sa televizijskih ekrana
Prvi put u istoriji međusobnih odnosa samostalnih država Hrvatske i BiH dogodilo se da je hrvatska strana svoju politiku spram BiH očitovala službenim aktom s najviše adrese - zajedničkim dokumentom predsjednika države Josipovića i predsjednice Vlade Jadranke Kosor. Činjenica da njih dvoje pripadaju suparničkim političko-ideološkim opcijama, tom aktu još dodaje na snazi.
Sadržaj ove platforme, kao što se zna, izuzetno je povoljan i prijateljski za BiH. On zapravo označava treću fazu odnosa. Prva je Tuđmanova, a ta je bila izrazito neprijateljska. Druga faza je Mesićeva, obilježena deklarativnim ali ispraznim prijateljstvom prema Sarajevu, te i nekim kontraproduktivnim efektima, posebno u produbljavanju loših odnosa između Banjaluke i Sarajeva.
Josipović sada uvodi potpuno novi odnos: aktivno prijateljstvo i podršku BiH na evropskom putu, bez zatvaranja očiju pred neuralgičnim pitanjem političkoga statusa Hrvata, ali insistirajući na njegovom rješavanju u sklopu integralne demokratske konsolidacije BiH. Važna Josipovićeva novina je i model novih odnosa saradnje i prijateljstva između Zagreba, Sarajeva i Beograda, što je sa stanovišta BiH upravo od vitalne važnosti.
Kako se onda moglo dogoditi da ta platforma i Josipović lično u Sarajevu budu napadnuti zbog neprijateljstva i nepoželjnoga miješanja u unutrašnje stvari BiH, uz uspoređivanje ni manje ni više nego s Tuđmanom, a saradnja Josipovića i Borisa Tadića sa zloglasnim dogovorima Milošević - Tuđman u Karađorđevu? I to baš od socijaldemokratskog lidera Lagumdžije i njemu naklonjenih medija, prije svega Federalne televizije i Oslobođenja.
Lagumdžijin stav još je nekako moguće objasniti kao izraz panike i gubljenja kompasa zbog neuspjeha u sastavljanju vlasti, u čemu je išao po pomoć i kod istoga Josipovića, i još do juče joj se nadao. Ali ako je tako, onda se pokazuje da je Lagumdžiji vlast daleko iznad svih drugih interesa, jer je njegov gest nedržavnički, izrazito štetan za BiH i za međunacionalne odnose u njoj.
Za držanje pomenutih medija nemoguće je naći ikakvo racionalno objašnjenje. Naime, čak i ako jesu u Lagumdžijinoj političkoj orbiti, elementarni nalozi profesije morali bi ih navoditi na samostalan pristup temama, na analitičko-kritički, korektivni postupak od kojega bi preferirani političar mogao imati mnogo više koristi nego od propagandno-navijačkog bjesnila. Ono je, nažalost, naročito zavladalo u informativnim programima Federalne televizije, pa smo u javnom prostoru BiH dobili dva podjednako dirigovana medijska centra - Dodikovu televiziju u Banjaluci i Lagumdžijinu u Sarajevu. A komentari i voditeljske manipulacije na Federalnoj televiziji već večerima podsjećaju na najgore priloge propagandno-huškačkih novinara i komentatora iz ratnih vremena, unoseći zebnju i strah u domove svojih pretplatnika. (Komentar preuzet sa Radija Slobodna Evropa)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
