Stop bahatosti na četiri točka
“Pogodili smo pravo u metu” vjerovatno će, kao slavodobitni komentar, pisati u nekoj od fusnota uz izvještaj Ministarstva unutrašnjih poslova o učinku novih deset “presretača” na putevima širom Republike Srpske.
Ne samo zbog prosjeka od 100 kazni dnevno, što je dobro za punjenje budžeta ali porazno kao činjenica da nas ima baš toliko mnogo, već i zbog hvatanja onih koji su šampioni u sprovođenju bahatosti na četiri točka. Jedan od deset presretača je tako, u tri mjeseca od kad je postavljen, u jednom slučaju registrovao prekoračenje od čak 91 kilometar na sat iznad dozvoljenog.
Niko ne želi ni da pomišlja šta bi se dogodilo da je tom brzinom prolazio pored škole ili vrtića.
Kada čuje za sličan podatak, ono što svako zdravorazuman najvjerovatnije pomisli, roditelj ili ne, najčešće se veže za male kazne i sistemsko gledanje kroz prste bahatim vozačima.
Računice radi, plaćanje penala je u redu kao prevencija, jer ako objedinimo najmanje prekršaje, kazna od 300 maraka puta 100 dnevno, i to sve pomnoženo sa 30 dana predstavlja blizu 100.000 maraka mjesečno u republičkoj kasi. Naravno, ako se uzme idealni scenario u kojem ne plate svi u prvih osam dana, uz 50 odsto popusta.
Tu ne računamo i one koji, za kaznu do 1.000 maraka, prekorače brzinu od 30 kilometara na sat i više od dozvoljenog.
Čak je i, u tom slučaju, dodjeljivanje kaznenih bodova, uz zabranu upravljanja vozilom na nekoliko mjeseci, dobra prevencija i neke, za trenutak neoprezne vozače, zaista može da prosvijetli i edukuje. Ali za rekordere koji redovno ponavljaju prekršaj, složiće se mnogi, zaista nema pomoći.
U zakonu bi trebalo da se vode pod terminom “izuzeci” ili “posebni slučajevi” gdje bi, shodno procjeni nadležnih i zavisno od težine prekršaja ili broja ponovljenih teških prekršaja, u određenom trenutku bili sankcionisani strože od ostalih.
Nepostojeći član koji glasi “oduzimanje vozačke dozvole za sva vremena” ne mora da zvuči prestrogo i utopijski, naročito ako se posmatra iz statističkog ugla koji mjeri saobraćajne nezgode i broj smrtno stradalih.
Naravno da treba poštovati klauzulu koja kaže da svako zaslužuje šansu ali ti i takvi su je zasigurno potrošili, i to više puta.
U tom slučaju bi “bukvalisti” bili najsrećniji jer, kad bi mogli da odlučuju o “zakonskoj” sudbini bahatih vozača, sigurno bi odlučivali po kratkom postupku, uz parolu da volan nije baš za svakoga.+
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
