Što zamrsi OHR…
Nova bruka iz Suda BiH i presuda kojom su ratni gospodari života i smrti u sarajevskoj opštini Hadžići sa akcentom na logor “Silos”, osuđeni na sramotnih 60 godina zatvora ponovo je otvorila niz pitanja u vezi sa radom tzv. pravosudnih institucija BiH, ali i odnosom zvaničnika Srpske prema njihovoj pogubnoj praksi.
Pitanja su šta treba da se dogodi i kakve vijesti treba da dođu iz tih tzv. pravosudnih institucija sa sjedištem u Sarajevu da bi u Banjaluci i Republici Srpskoj shvatili da vijesti kojima će biti zadovoljni više ne treba da čekaju?! Do kad će se loše vijesti iz bivše kasarne “Viktor Bubanj” dočekivati sa ogorčenjem i istoga dana ispraćati uz verbalnu osudu na sav glas i poneku psovku u sebi?!
Zar naši političari, što kaže moj prijatelj Goran D., “nemaju kapitala ispod pojasa” da jednom iskreno lupe šakom od sto i kažu da je dosta prakse po kojoj se Srbi stalno optužuju za zločin protiv čovječnosti, a zločincima iz druga dva naroda, prije svega bošnjačke nacionalnosti, uporno gleda kroz prste i pravnom akrobatikom izbjegava da im se na teret stave najteže optužbe?!
Do kad će kvalifikacije “široki i sistematski napad” i “udruženi zločinački poduhvat” biti rezervisane isključivo za srpske vojnike, oficire i civilne komandante, dok s druge strane takvu kvalifikaciju ne mogu da dobiju čak ni oni koji su sistematski i udruženo držali Srbe zatočene u logoru “Silos” više od dva mjeseca poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Više od 90 odsto od ukupnog broja Srba kojima se sudi pred Sudom BiH optuženi su upravo za zločin protiv čovječnosti i oni nemaju ništa od toga što političari iz ove ili one “srpske” partije poslije svakog novog takvog slučaja ili poslije nove sramne presude poput one sa početka ovog teksta, poderu glasne žice govoreći o “antisrpskom karakteru Suda i Tužilaštva BiH”. Oni poslije verbalne hajke iz Banjaluke koja traje dok se ne pogase kamere i diktafoni, samostalno nastavljaju borbu protiv institucija koje su formirane odlukom zloglasnog šefa OHR-a Pedija Ešdauna, a koje sada treba da reformišu domaći političari u nečemu što se zove strukturalni dijalog. A u kojem glavnu riječ vode ministri pravde RS, BiH i Federacije BiH Anton, Mato i Josip.
Da ne ispadne maliciozno, apsolutno nikome ne smeta što su sva trojica ministara Hrvati, ali problem je što ni oni ne mogu da se dogovore, jer to što zamrsi OHR ne mogu da odmrse ni mudri Latini.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
