Stečajevi

Preduzeća očigledno ubrzano propadaju, a s druge strane, ostaju nenaplaćena milionska potraživanja, od kojih tek poneka marka završi u budžetu.

Razlog je jasan: većina firmi kada u njih uđu stečajni upravnici u tolikoj mjeri bude devastirana da se prosto nema šta ni naplatiti.

Na taj način se i nabralo više od 300 miliona KM od kojih vjerovatno niko neće vidjeti ni marku. Osim razni mešetara koji ukopali nemali broj preduzeća, privredu doveli u poziciju u kakvoj jeste, a pokradeni novac troše ko zna gdje.

Uzalud stečajni upravnici vape da se stečajevi na vrijeme pokreću, a ne da se čeka da imovina dužnika bude rasprodata i uništena.

S druge strane, očigledan je problem u naplati potraživanja, a privrednici sumnjaju da postoje dvostruki aršini.

Iako ne spore da i u njihovim redovima ima onih koji na sve načine bježe od izmirivanja obaveza prema državi, prstom sve više upiru u javni sektor za koje kažu da im se vrlo često "progleda kroz prste".

Očigledno je da krivaca ima na sve strane i zbog toga treba što prije podvući crtu i stati u kraj i jednima i drugima.

Poreska uprava mora da pronađe rješenja kako da poboljša naplatu obaveza, bila to privatna ili javna preduzeća, jer se nijedna marka ne smije ispustiti.

Dug je dug, i tu ne bi trebalo da bude razlike. Milioni maraka koji nisu i ne mogu da budu naplaćeni opomena su za sve institucije.

Ako se nadležni organi više ne angažuju, pljačka i uništavanja preduzeća će se nastaviti, a najveće posljedice snosiće budžet iz kojeg će svakog mjeseca da cure milioni maraka. U vrijeme krize, to nijedna zemlja ne bi smjela da dopusti.

Očigledno je da privredi Srpske hitno treba injekcija, a s koje strane će ona doći više i nije toliko bitno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.