Stečajevi

Sliku stečajnih postupaka, njihovih (ne)efekata i probijenih rokova dala je i Glavna služba za reviziju javnog sektora RS.

Revizori su rekli kratko i jasno: okončani stečajni postupci nisu ispunili zadate ciljeve, potraživanja su milionska, na ishod se čeka i do sedam godina, a knjigovodstvene i procijenjene vrijednosti preduzeća nisu u istoj ravni.

I šta se može očekivati i kako se nadati izlasku iz problema ako "na stolu" imamo navedene činjenice?

Revizija učinka je potvrdila ono na šta su godinama unazad upozoravali oni kojima su stečajevi "visjeli" dan i noć nad glavom. Ono što je svakako poražavajuća činjenica jeste da je tek svaki pedeseti stečajni postupak završen reorganizacijom, dok se svaki četvrti postupak zaključi prodajom imovine stečajnog dužnika. Čak tri četvrtine stečajnih postupaka ne pokreće se u zakonskom roku od dana nastanka platežne nesposobnosti, čime se propušta prilika da se sačuvaju sredstva preduzeća, što je preduslov većeg stepena namirenja povjerilaca. Jer povjerioci sada naplaćuju manje od jedne petine svojih potraživanja, a tri najveća povjerioca iz javnog sektora u stečajnim postupcima su Poreska uprava, Fond penzijsko-invalidskog osiguranja i Fond zdravstvenog osiguranja RS.

Stepen naplate ovih povjerilaca iznosi tek oko deset odsto prijavljenih potraživanja, a svakome je jasno šta to znači.

Da ne govorimo o neriješenim imovinsko-pravnim odnosima, neuspješnim licitacijama... A radnici za to vrijeme ostaju na ulicama i sa transparentima u rukama čekaju godinu, dvije, pet... i nadaju se boljim danima i pomoći.

Međutim, da bi se pomoglo i ovaj problem riješio, mora se znati sve. Od početka do kraja, a to je u Srpskoj znatno otežano, jer nema potpune analize o rezultatima stečajeva kao ni jedinstvenih i sveobuhvatnih podataka o stepenu namirenja povjerilaca i gubicima po okončanim stečajnim postupcima.

U ovoj oblasti paušalne ocjene i procjene nikome ne pomažu, samo nezahvalno odmažu.

Nadležni, među kojima i Vlada RS, moraju da "zasuču" rukave i da se ozbiljno pozabave stečajnom problematikom jer rezultati su poražavajući, prognoze neizvjesne, a kraj nepredvidiv. Pokazalo se da nije dovoljno samo ublažavati negativne posljedice već je neophodno usmjeriti se na ostvarenje ciljeva i na otklanjanje uzroka. Zato se, valjda i kaže "bolje spriječiti, nego liječiti".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.