Stečaj

Još je alarmantnije to što je od početka godine u stečaj otišlo 120 firmi.

Najviše otvorenih stečajeva, njih 111, evidentirano je na području koje pokriva Okružni privredni sud u Banjaluci, dok se najmanje stečajnih postupaka vodi pred Okružnim privrednim sudom Doboj, ukupno 32.

Da li zbog lošeg upravljanja, nemogućnosti naplate sopstvenih potraživanja, povećanja stopa poreza i doprinosa ili nečeg desetog, činjenica je da se sve veći broj preduzeća u Srpskoj bori za opstanak, a ako je suditi prema ovim pokazateljima, sve je više onih koji tu bitku gube ili su je već izgubili.

Postavlja se pitanje da li je stečaj jedino rješenje ili bi svi zajedno, od privrednika i vlasti RS, pa do radnika trebalo da teže nekom boljem rješenju?

Otvaranje stečaja u preduzeću automatski znači i otkaz svim radnicima koji su tu bili zaposleni. To, naravno, za sobom povlači i povećanje stope nezaposlenosti, a utiče i na dalje urušavanje ionako loših ekonomskih prilika u zemlji.

Gdje su u svemu ovome radnici i ko brine brigu o njima, pitanje je na koje je malo teže pronaći odgovor.

Tačno je da Vlada RS izdvaja novac za zbrinjavanje radnika koji u procesu stečaja ostanu bez posla, ali je pitanje kako i u takvoj situaciji radnici koji su ostali bez posla uspijevaju da izdržavaju svoje porodice ili, jednostavno, da prežive.

S druge strane, svjedoci smo činjenice da su i sami radnici u nekim slučajevima inicirali pokretanje stečaja u preduzećima, želeći na taj način da se zaštite od kojekakvih poslodavaca kojima, u suštini, cilj i nije bio da preduzeće normalno posluje, već da se iz njega izvuče "sve što valja" pa da se onda ugasi.

U svakom slučaju, broj sa početka teksta nije nimalo ohrabrujući. Ako se nešto u skorije vrijeme ne popravi, pitanje je koliko će ostati onih preduzeća koja su sposobna da sve svoje obaveze izmiruju na vrijeme, jer činjenica je da se sve veći broj njih bori sa problemom likvidnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.