Stara slava
Predsjednik Srpske demokratske stranke Mirko Šarović poslije sjednice Predsjedništva ove stranke, održane sredinom ove sedmice, iznenadio je javnost izjavom da će SDS na novembarskim lokalnim izborima imati svoje kandidate za načelnike i gradonačelnike u 25 lokalnih zajednica u Srpskoj, te još osam zajedničkih koalicionih kandidata.
Da su novinari netačno ili nespretno prenijeli Šarovićevu izjavu vjerovatno bi uslijedio zahtjev za ispravkom, ali kako toga nije bilo ostaje čuđenje nad činjenicom da nekada najjača stranka u Srpskoj u skoro pola opština i gradova neće imati kandidate za čelne funkcije. Dodatno čuđenje izaziva to što je SDS 2012. osvojio čak 34 načelnička mjesta u Srpskoj, pa je opravdano pitanje kako je poslije svega osam godina došao u situaciju da sada nema ni toliko kandidata, a kamoli pobjednika?!
Elem, opozicioni status na republičkom nivou koji traje od prilično dalekog marta 2006. godine ostavio je duboke posljedice po funkcionisanje SDS-a i predstavlja svakako jedan od osnovnih razloga za rastakanje ove stranke. Uprkos tome što je ova stranka držala ili još uvijek drži lokalnu vlast u pojedinim opštinama, (ali više ni u jednom gradu), kao i to što je vršila vlast na nivou BiH od 2014. pa do kraja prošle godine, činjenica je da birači u Srpskoj kao svoju vlast doživljavaju samo njene institucije, njenog predsjednika, Vladu, Narodnu skupštinu i njima potčinjene institucije.
A funkcioneri SDS-a na tri najvažnije funkcije u Srpskoj, kao ni na nižim nivoima vlasti, nisu bili od opštih izbora u oktobru 2006. godine, dakle skoro punih 14 godina. Želja za vlašću je prosto u ljudskoj prirodi, a pošto moral i politika nikako nisu u koaliciji, jasno je zašto nekada najjača stranka odavno liči na brod koji tone i koji svi napuštaju.
Drugi i jednako značajan razlog leži u tome što su od 16 načelnika i gradonačelnika ove stranke koji su na te funkcije došli prije četiri godine, njih trojica i to prilično moćnih i uticajnih, napustila stranku i prišla ili prešla u redove SNSD-a, a od preostalih 14, njih 13 su ponovo kandidati za načelnike. To znači da mladi ljudi ili ne mogu da dođu do značajnih pozicija u SDS-u ili da napuštaju SDS. Nikakva sreća SDS-u nije ako se tješi da po tome dijeli sudbinu Republike Srpske, jer treba da pogleda u suprotni tabor i vidi da su neki dugogodišnji načelnici SNSD-a izgubili trku za kandidaturu pred mlađim kadrovima ili kako kažu u ovoj stranci - novom energijom.
Ali pravi odgovor na pitanje kada je počeo sunovrat stranke koja je 12. jula proslavila 30 rođendan slikovito je dao jedan njen bivši funkcioner.
“Onda kada je prestala da bude Srpska demokratska stranka, a postala SDS!” Možda djeluje nerazumljivo, ali je svima jasno šta je htio da kaže.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
