Stand by

Masovni odliv vozača, od kojeg su strahovali, za sada je na stand bdž režimu jer se ispostavilo da Njemačka još ne priznaje vozačke dozvole za sve kategorije stečene u BiH iako se pričalo da će od 1. avgusta početi primjena te odluke koju je tamošnja vlada donijela još proljetos.

I na sreću da je tako. Bar još neko vrijeme. Jer će ta odluka, ako je suditi po riječima domaće struke, eliminisati sve barijere na putu do Njemačke. Očekuju da će, kad započne primjena odluke, našu zemlju napustiti na stotine vozača kamiona i autobusa, kojih je već neko vrijeme manjak i na domaćem tržištu rada.

Za volanom autobusa sve češće se mogu vidjeti penzioneri, a nedostatak kadra u toj branši razlog je brojnih obuka za prekvalifikaciju koje, istini za volju, i ne daju najbolje rezultate. Prevoznici tvrde da mladići koji se prekvalifikuju, nakon što steknu potrebna zvanja i iskustvo, mahom odlaze u inostrane kompanije koje nude daleko veće plate, ali i bolje uslove rada.

A budući da Njemačkoj, po procjenama, nedostaje oko 30.000 profesionalnih vozača, domaći prevoznici smatraju da je pitanje sedmice ili mjeseca kada će ta zemlja Evropske unije početi da priznaje vozačke dozvole iz BiH za sve kategorije. A kada se to desi, uvjereni su da će se crne slutnje obistiniti i da će u Srpskoj i Federaciji BiH ostati da rade samo oni koji su zagazili u sedmu deceniju života i čekaju penziju.

Mada, oni koji istinski žele da odu, to mogu i sada učiniti na vrlo jednostavan način. Dovoljno je samo da vozačku dozvolu stečenu u BiH zamijene za onu u Srbiji i dalje su im sva vrata otvorena.

Upravo zbog tih mogućnosti i sve jednostavnijih procedura nedostatak vozača, ali i radnika drugih zanimanja sve je alarmantniji problem. Gotovo da nema privredne grane koja ne kuburi s manjkom radnika, što je opet posljedica skromnih plata, ali i nepoštovanja prava radnika.

Nažalost, poslodavci u Srpskoj nikako da se dozovu pameti. Ni hroničan nedostatak radnika, koji održavaju njihove biznise u životu i zarađuju im ogroman novac, nije ih natjerao da poštuju zakon. Veliki broj poslodavaca ne uplaćuje poreze i doprinose za radnike, uskrativši im tako pravo na liječenje, i to za iste one zaposlene kojima isplaćuju minimalac na račun, a ostalo u koverti. To radnicima uskraćuje kreditnu sposobnost, a samim tim i mogućnost sticanja krova nad glavom. Kada se tome doda i činjenica da dio radnika radi na crno, bez ugovora, jasno je da ljudi odlaze jer moraju, a ne zato što je to trend ili želja. I zato i treba da odu, i ostave pustoš za sobom, i u firmi i u zemlji. Država, umjesto da vodi računa o građanima, dopušta nekolicini da krši sve moguće propise, ugrožavajući tako radnike, ali i svoju kasu. Nebriga i manjak želje da budu kažnjeni odgovorni kad-tad će natjerati sve “preko grane”, sad je pitanje samo ko koliko može da trpi.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.