Šta to bješe pravo radnika

Marijana Miljić Bjelovuk

Nijedan akt koji štiti radnička prava ne dobije olako zeleno svjetlo. To nije slučaj sa zakonima i aktima koji definišu povlastice i primanja domaćih vlasti i njihovih podanika. Tada ekspresno budu usvojena sva akta kojima je to propisano.

 

To iskustvo nikako se ne može primijeniti na akta koja treba da štite radničku klasu. To se vidi i iz primjera izmjena Zakona o radu, na kojem se radi već dvije godine. Izmjene, koje bi trebalo da koliko-toliko poboljšaju položaj radnika nikako da ugledaju svjetlo dana. I ne zna se kada će. Procjene su da bi sve procedure koje vode ka tome trebalo da budu završene do septembra. Ali ostaje da vidimo hoće li to biti tako. Ne bi nas ni iznenadilo da pojedinci, jer im tako odgovara, prolongiraju da se na izmjenama i dopunama radi još koju godinu.

U, međuvremenu, dok se na to čeka pojedinci nastavljaju da srozavaju radnička prava do samog dna. Oni su već zakucali to dno i nemaju kuda dalje. Ponestaje im ideja kako dalje i na koje sve načine da zloupotrebljavaju i iskorišćavaju radnike.

Zbog svega toga imamo to što imamo. Odlazak svih onih koji mogu sa ovih prostora. Plate nikakve u većini preduzeća, a prava radnika više niko i ne spominje. I onda se na kraju, poslodavci, u čudu pitaju kako da nađu radnika i kako to da ih je sve manje. Recept za to je jednostavan. Plati i poštuj zaposlenog i imaćeš zadovoljnog radnika, koji će donijeti profit. Mali broj takvih poslodavaca je na domaćem tržištu. Njih ugušiše i oni koji svakodnevno samo iskorištavaju radnika, daju mu minimalac ili manje i od toga, a zauzvrat očekuju da taj isti radnik radi prekovremeno te da trpi i ćuti. U suprotnom slijedi rečenica: Idi ako ti se ne sviđa”. Sada je već sve manje tih rečenica, jer i sam “gazda” zna da na tržištu manjka onih koje iskorišćavaju. Otjerala ih je, najvećim dijelom, upravo ta praksa nesavjesnih poslodavaca, koja ima jedan cilj - ekstra bogaćenje na račun radničkih leđa.

Problem je i što većinu akata i zakona koji su na snazi nemilice krše nesavjesni pojedinci. Gleda im se  kroz prste, kako od strane nadležnih kontrolnih institucija, tako i od onih koji vode ovu zemlju. Oni mogu sve, krupni su i bliski vlasti dok oni sitni budu ekspresno kažnjeni i za najmanji propust koji imaju u radu.

Šta nakon svega možemo očekivati? Odgovor je jasan. Ništa. Već godinama se obećava da će biti bolje, da će svi podjednako biti tretirani, da prava radnika moraju biti poštovana i milion drugih obećanja. I nakon svih tih rečenica i serviranih obećanja, ništa se nije promijenilo. I neće. Kao što neće uskoro biti usvojene izmjene Zakona o radu koji koliko-toliko garantuje poštovanje radničkih prava.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Metastaza
Dika i ponos
Dika i ponos
POS terminal uvodi red
POS terminal uvodi red
Milioni, kamioni
Milioni, kamioni
Javni mrak
Javni mrak
Lančana neodgovornost
Lančana neodgovornost
Potonuće obrazovanja
Potonuće obrazovanja
Život je odavno luksuz
Život je odavno luksuz
Moć kao droga
Moć kao droga
Mitomanija
Mitomanija
Sve je bilo uzalud
Sve je bilo uzalud
Kosovo jeste Srbija
Kosovo jeste Srbija
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana