Šta radnici slave?
Izletišta širom Republike Srpske vrvjela su za 1. maj, kako od radnika, tako i mladih, djece, ali i starih... Slavilo se, kako u prirodi tako i u kafani. Nema da manjka, posebno ne kod nas, kada je riječ o iću i piću.
Samo, šta se slavilo? Šta smo to uspjeli da izborimo na polju radničkih prava na domaćem tržištu? Išta? Odgovor je jasan, nismo ništa.
Ništa se nije promijenilo, kako u godinu iza nas, tako ni u odnosu na sve prethodne. I dalje su nam radnička prava poljuljana i posljednja su rupa na svirali kod onih koji donose propise i zakone, odnosno udaraju temelj po pitanju zakona koji se odnose na zaposlene.
U ovom vremenu, godinu iza nas, radnička prava mogla su biti samo dodatno ugrožen, odnosno dalje su tonula ka dnu. Sva dešavanja u vezi sa inflacijom, koja potresaju tržište već više od godinu, samo su otvorila neke nove kanale za razne malverzacije i dalje tonjenje onoga što nazivamo radnička prava.
Šta su na mostu dobili, to su, nema sumnje, na ćupriji radnici i izgubili. Jer malo je na domaćem tržištu onih poslodavca koji su nabacili na platu zbog inflacije, a da za uzvrat nisu to prigovorili ili od radnika tražili da to papreno odradi i da probije sve moguće radne norme.
O pravima radnika kod nas se priča, naravno, uobičajeno pred izbore, obećava se med i mlijeko, ali ih nadležni spomenu u salvi čestitki radnicima pred taj 1. maj, Praznik rada.
Ta dva talasa slave i hvaljenja radnika budu zaboravljena već sutradan, odnosno kada prođu izbori i 1. maj. Nakon toga radnici se hvataju za glavu, odnosno za novčanik i prebiru šta je ostalo od siće do iduće milostinje od poslodavaca. Malo kod koga je ostalo onoliko novca da se može priuštiti pristojan život, odnosno hrana.
I mi slavimo li slavimo, miris roštilja širi se iz svakog dvorišta, muzika trešti na sve strane, dok u pojedinim evropskim državama za tek malo kršenje prava radnici izlaze na ulice i dižu svoj glas da to nije dobro i nije u redu. Ne dopuštaju da ono što je izgrađeno na polju njihovih prava bude skrnavljeno.
Kod nas stanje uobičajeno. Redovno radnici slave izgleda što su dobili dva dana slobodno, a neki su ostali uskraćeni i za to. Nisu rijetki ni oni što su dobili slobodno, je l' eto praznik je rada, ali će to praznovanje morati da odrade i nadoknade u toku mjeseca. Vikendom ili ostajanjem na poslu nakon osmočasovnog radnog vremena.
Tama nad radničkim pravima na domaćem tržištu nikako da se raziđe. Radnici, valjda, već navikli na to, smatraju da je to i i uobičajeno, redovno stanje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
