Šta jedemo?
Domaće tržište oduvijek je bilo podložno uvozu svih onih proizvoda koje niko drugi neće. Odnosno, sve ono što bi tamo negdje završilo u kontejneru prosljeđivano se i servirano domaćem tržištu, jednostavnije rečeno, našim građanima.
Takva praksa spoljnotrgovinske razmjene, odnosno serviranja hrane našim građanima traje već duže i nema sumnje da neće biti prekinuta. Možda je malo utanjio taj plasman sumnjivih proizvoda, ali je i dalje prisutan na domaćem tržištu.
Tikvice, mrkve, mandarine, žitarice su samo neki od neispravnih proizvoda koji su pokušani poturiti domaćem stanovništvu u ovoj godini, a za koje je inspekcija utvrdila da su neispravni.
Pitanje je koliko je takve hrane, pune pesticida te drugih hemikalija, završilo na domaćoj trpezi jer inspektori sigurno nisu uspjeli prečešljali sve pošiljke koje nam je plasiralo inostranstvo.
Sumnjivo mlijeko, ali i meso prethodnih godina dominirali su na trpezi. Imali smo razne afere koje su se odnosile na uvoz nikakve hrane na domaće tržište, od trulog mesa iz Brazila pa nadalje. I danas imamo sve to, samo što sada nije riječ o mesu, već uglavnom o povrću.
Ko zna šta ćemo sve imati do kraja godine? Ili iduće? Jedno je sigurno, neće manjkati obavještenja inspekcije da nam je pokušano servirati nešto što je u nekim tamo zemljama trebalo da završi ni manje ni više nego u kontejneru.
Pored toga, svakodnevno se susrećemo i sa onim proizvodima na rafovima kojima je odavno istekao rok, nepotpune deklaracije ili je uopšte nema, a ne nedostaje ni insekata među rafovima. Dakle, ima svega. I papreno košta.
Dok kupujemo takve proizvode, one domaće, koji su sigurno kvalitetniji, guramo u stranu. Nikako da dobiju zasluženo mjesto među izloženim gajbama voća i povrća, ali i na rafovima.
Šta je razlog svemu? Kažu, domaći proizvodi nisu konkurentni na tržištu, a toliko novca ulažemo u oblast poljoprivrede. Milioni svake godine, koji se isporuče poljoprivrednicima, rastu. Očigledno je da su efekti svega nevidljivi, jer malo je onih proizvoda koji su rodili na domaćim njivama među svim onim izloženim gajbama voća i povrća. Ili je nešto drugo? Možda elementarne nepogode?
Jedno je jasno. Izostaje prava zaštita domaće proizvodnje i potrošača. I sve dok budemo davali primat uvoznom i u stranu gurali ono što je rodilo na našoj njivi, imaćemo ono što imamo sada, trgovinski deficit, koji se mjeri milijardama maraka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
