Šta je sljedeće?
Pravosuđe BiH je opravdano na meti stalnih i ozbiljnih kritika, posebno kada je u pitanju odnos prema predmetima ratnih zločina počinjenih na ovom području devedesetih godina prošlog vijeka i onima koji su izašli iz rata krvavih ruku.
Srpski predstavnici na bazi činjenica i iskustva neprestano ukazuju na to da, od samog početka, u praksi caruju dvostruki aršini i da u pravosuđu postoje “pravde”, a ne pravda. A sve zavisi od toga ko sjedi na optuženičkoj klupi. Da li se sudi Srbinu, Hrvatu ili Bošnjaku.
Iako, doduše samo u normalnim i pravičnim državama odluke pravosuđa ne bi trebalo komentarisati već sprovoditi, presuda prema kojoj je bivši komandant Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakib Mahmuljin osuđen u drugostepenom postupku na osam godina zatvora zbog ratnih zločina nad Srbima u Vozući i Zavidovićima, digla je na noge Srpsku. Malo je onih koji su znali za zvjerstva tih dana 1995. godine na tom području kojima presuda nije vratila pred oči slike odsječenih srpskih glava i zadovoljnih lica njihovih koljača. Ali je, izgleda, daleko manje onih koji smatraju da su tada, nad srpskim vojnicima i civilima, počinjeni zločini koji zaslužuju veću kaznu. Jer, ipak, su u pitanju srpske glave.
A onda je uslijedio novi šok. Sakib Mahmuljin nije iza rešetaka, a čak ni u Sudu BiH do juče, iako je pravosnažna presuda izrečena krajem aprila ove godine, nisu znali gdje se i kojim povodom nalazi. Ili barem to nisu javno saopštili što je samo dodatno podgrijalo strahove da neko svjesno ratnom zločincu pomaže da odgodi i odgađa odlazak na odsluženje izrečene kazne.
Mahmuljin je navodno otišao na liječenje u Tursku, a može biti i da uživa u nekom od tamošnjih kompleksa uz obale dok porodice ubijenih ne mogu da se pomire sa sramotnom presudom od osam godina za nekoliko desetina glava koje su, bez treptaja, odsječene.
Za zločine u Vozući i Zavidovićima nema riječi. Tamo je čovjek uradio što zvijer ne bi, a pravosuđe je ocijenilo da to zaslužuje takvu kaznu te da je, izgleda, i u redu da presuđeni Mahmuljin može u zatvor kada i ako bude za to spreman.
S pravom se sada može postaviti pitanje - šta je sljedeće? Da li će sve biti oprošteno, pušteno niz vodu da ide dokle ide? Da li će biti objelodanjen novi razlog ili unaprijed dogovoreni plan da Mahmuljin ostane što duže na slobodi?
U ratu koji je ostao iza nas i koji, nadajmo se, nikada više neće “oživjeti” bilo je zločina na sve tri strane, ali poslije, u miru, nije bilo i još nema iste pravde za žrtve na svim stranama. Srbima su, po automatizmu, stizale drakonske kazne a drugima mizerne, osim ako nisu puštani na slobodu. I gdje je tu pravda, osim što se nazire u riječju “pravosuđe”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
