Srušena očekivanja

Posljednji, i ako bog da zaista i posljednji rat pod ovim dijelom neba je završen prije četvrt vijeka i upravo je ova godina ta u kojoj treba da bude podvučena crta kako bi se vidjelo gdje se nalazimo nakon 25 godina. Da li smo i u kojim oblastima napredovali, a u kojima smo, možda, napravili i poneki korak unazad.

Traženje nestalih osoba nije nimalo lak posao i nije nešto što može da se završi preko noći, ali situacija postoje daleko teža kako vrijeme teče i briše tragove. A to je najveća opasnost.

Na stotine porodica u BiH i danas traži svoje najmilije koje su posljednji put vidjeli tamo nekog dana s početka devedesetih. Oni tačno znaju koji je to dan bio, ali isto tako tačno znaju i koliko je od tada prošlo, a da još ne znaju ništa o njima.

Nemaju gdje da im odnesu cvijeće niti zapale svijeću, a mnoge majke i očevi su i sami otišli, a da nisu pronašli posmrtne ostatke svoje djece. Nisu saznali ko je odgovoran za njihovu zlu sudbinu. Nisu dočekali da ti isti i odgovaraju za zločin koji su počinili.

Guranje pod tepih ozbiljnih stvari, kao što je proces traženja nestalih, je novi zločin koji nema opravdanje.

Žrtva je žrtva i ako težimo ka miru i suživotu te gradimo neku novu i bolju budućnost, moramo uložiti maksimalne napore da bi što više nestalih osoba bilo pronađeno i pohranjeno u prave grobnice.

Rat nije birao kada je odnosio ljudske živote, a tako ni danas oni kojima je taj posao povjeren ne smiju da prave razliku i biraju gdje su muslimanske, hrvatske i srpske kosti te da ih tako, selektivno, otkopavaju, traže ko su i kako su okončali život. Međutim, situacija na terenu uvijek opominje da to nije tako. I kada je riječ o traženju nestalih, i pokretanju postupaka protiv osumnjičenih te epilozima suđenja za ratne zločine. Nažalost.

Institut za nestala lica samo je jedna od institucija u lancu odgovornih za tematiku koju i nosi u svom nazivu, ali to nikako i nimalo ne umanjuje njegovu odgovornost za trenutno stanje i evidentne zastoje u proteklim godinama.

Nije se odmaklo daleko od početka, a kakvo je stanje u toj instituciji oslikava činjenica da su pojedini mandati istekli prije deset godina, a da neki privremeni već upisuju značajan staž.

I ako se nije može dogovoriti o imenovanju svega nekoliko članova, ili pak nema volje za to, kako uopšte da i maštamo o jednom ozbiljnom poslu kao što je traženje nestalih osoba. I onaj koji je možda vjerovao u početku, već je izgubio, ponovo, svaku nadu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.