Srpski na začelju
Pojedini stručnjaci već neko vrijeme zagovaraju tezu kako je neophodno da se na svim državnim i privatnim fakultetima uvede kao obavezan, zbog elementarne i funkcionalne pismenosti, srpski jezik.
PIŠE:
Anita Janković Rečević
I to je više nego dobra ideja, ali sudeći prema pristiglim prijavama za studijski program srpskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, maternji jezik neće imati ko da predaje ni đacima u osnovnoj i srednjoj školi, a kamoli fakultetu.
Na toj visokoškolskoj ustanovi sa žaljenjem su konstatovali činjenicu da se u prvom ovogodišnjem roku prijavilo tek sedam mladih koji žele da izučavaju srpski jezik. Nadaju se da će drugi upisni rok, koji će biti u avgustu, iznjedriti još budućih studenata srbistike, jer su sadašnje brojke najblaže rečeno poražavajuće.
Interesovanje za studiji srpskog jezika i književnosti već neko vrijeme opada pa se tako iz godine u godinu ne popune ni sva mjesta na budžetu. Zašto mladi neće da izučavaju maternji jezik i to o trošku države nije jasno ni stručnjacima na polju obrazovanja.
Jedan od mogućih razloga mogao bi biti slaba mogućnost zarade, jer oni koji se odluče na studiji srpskoj jezika najčešće posao dobijaju kao predavači u školama, gdje su plate daleko od zavidnih. A budući da je novim generacijama novac na vrhu prioriteta donekle je jasno zašto izučavanje maternjeg jezika zaobilaze u širokom luku.
Ljubav prema maternjem jeziku kod Srba se već duže vrijeme gasi. Srpski jezik polako gubi dignitet i dospijeva na začelje. Toj tvrdnji u prilog ide činjenica da ćirilicom piše sve manje građana. Kuda god se okrenemo, možemo vidjeti natpise na latinici, počevši od kafića, prodavnica, reklama na bilbordima, flajerima. Nerijetko su ti natpisi i na engleskom jeziku, zbog čega se stiče utisak da ćirilica nikada nije bila na “nižim granama”, odnosno da je potpuno ugrožena.
Iako su vlasti Srpske i Srbije usaglasile tekst zakona o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćirilice, koji je Narodna skupština RS usvojila prošle jeseni, ali od primjene za sada ništa zbog osporavanja Bošnjaka. Zakon je tek mrtvo slovo na papiru.
Buk Karadžić, Dositej Obradović, ali i Sveti Sava vjerovatno se prevrću u grobu na činjenicu da pitanje zaštite ćirilice moramo uređivati zakonom, a i to bez mnogo uspjeha i vajde.
Ako želimo sačuvati srpski jezik od zaborava neophodno je da se već u vrtićima približi djeci, jer su u današnje vrijeme upravo ti mališani kroz razne crtaće i pjesmice izloženi engleskom jeziku. Ukoliko od malih nogu ne nauče pravilo maternji, u osnovnoj i srednjoj školi već će biti kasno da ga zavole, kao i ćirilicu, pismo koje je zaštitni znak našeg naroda vijekovima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
