Srpska posla
“Aprilski paket”, “prudski sporazum”, “butmirski proces” nazivi su nekoliko najpoznatijih pokušaja ustavnih promjena u BiH vođenih pod pokroviteljstvom međunarodnih zvaničnika iz Vašingtona i Brisela. Zajedničko im je, pored toga što su svi podrazumijevali ozbiljno jačanje zajedničkih institucija i smanjenje ovlašćenja Republike Srpske, odnosno entiteta, da su doživjeli potpuni krah.
Za neke od tih pokušaja ustavnih promjena, prije svega za “aprilski paket”, vladalo je uvjerenje da su na korak od uspjeha, dok se za kasniji “prudski sporazum”, a posebno za “butmirski proces” unaprijed govorilo da su osuđeni na propast. Poslije Butmira i kasne jeseni 2009. godine nije bilo ozbiljnijeg pokušaja, pa čak ni priče o ustavnim promjenama, pogotovo pod dirigentskom palicom nekih međunarodnih zvaničnika.
Duže od decenije se činilo da su i stranci digli ruke od BiH i posljednje ozbiljnije pominjanje ove “nemoguće države” (izraz pozajmljen od profesora Nenada Kecmanovića) desilo se prije nekoliko mjeseci u jeku priče o famoznom “non-pejperu” koji je navodno kružio po Briselu i u kojem se navodno pominjala mogućnost mirnog razlaza BiH. Nakon što niko nije htio da prizna autorstvo nad famoznim “non-pejperom” i nakon što su u njemu iznesene ideje naišle na salvu osuda i drvlje i kamenje iz političkog Sarajeva, ta priča je utihnula.
Al' ne lezi vraže. Nakon što je “non-pejper” nestao prije nego što je i ugledao svjetlo dana, u BiH su se pojavili živi ljudi i to zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD za zapadni Balkan Metju Palmer i direktorica za zapadnu Evropu, zapadni Balkan, Tursku i Ujedinjeno Kraljevstvo u Evropskoj službi za spoljne poslove Angelina Ajhorst. Na prvu bi se reklo nižerangirani funkcioneri, ali njihov dolazak u BiH, susret sa svim vodećim političkim funkcionerima i razgovor o izbornoj reformi, što je u suštini eufemizam za ustavne promjene, treba shvatiti ozbiljno ili bar kao ozbiljnu poruku da su zvanični Vašington i Brisel odlučili da se malo pozabave BiH. Pri tome nije isključeno da to bavljenje treba da bude dio šireg paketa sređivanja stanja na zapadnom Balkanu, ali sasvim izvjesno je da bi naredni mjeseci mogli da budu politički jako interesantni.
Ono što predstavlja razlog za zabrinutost jeste to što Republika Srpska nijednom do sada nije označena kao krivac za propast nijednog ozbiljnijeg pokušaja ustavnih promjena, a uvijek postoji prvi put. Na sreću, oni koji su do sada bili odgovorni za krah nikada nisu sankcionisani zbog toga, ali i za to postoji prvi put. Ali, mnogo gore je što nikada nije bilo manje jedinstva unutar srpskog političkog korpusa kada su u pitanju izmjene Izbornog zakona BiH ili, preciznije, ustavne promjene. Što se ono kaže - srpska posla.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
