Srebrenički putevi
U Srebrenicu godinama po raznim osnovama stižu silne pare za obnovu i razvoj, ali sela u kojima je većinsko srpsko stanovništvo i dalje su pusta i porušena.
Samo je Savjet ministara BiH još prije dvije godine obezbijedio deset miliona maraka za obnovu i razvoj Srebrenice, ali nijedan od planiranih projekata još nije završen.
Rekonstrukcija višenamjenske zgrade u Skelanima za koju je predviđeno 460.000 maraka još nije počela, a putevi do Krnjića, Ratkovića i Radoševića za koje je namijenjeno 100.000 maraka i dalje su u lošem stanju.
Njihova je gradnja započeta, pa zaustavljena.
Iako nadležni u opštinskoj vlasti tvrde da obezbijeđena sredstva nisu dovoljna za završetak radova, te da postoje tehnički problemi, postavlja se logično pitanje kako je moguće da se od čak deset miliona maraka (eto, samo tih od Savjeta ministara) nije ama baš ništa moglo završiti.
Nevjerovatno je i to da se baš nigdje nisu mogla "namaći" sredstva za završetak radova. Pogotovo ako se zna da su u Srebrenicu stizali i da vjerovatno još stižu milioni i milioni maraka raznih donacija i pomoći.
Pri tome ne treba zanemariti činjenicu da je riječ o srpskim selima koja su uništena u ratu i koja su u 21. vijeku pusta i odsječena od svijeta. A kraj agonije se ne vidi.
U Radoševićima je prije rata živjelo 78 porodica, a u ratu su sve kuće uništene i nijedna nije obnovljena. Slična je situacija i u ostalim srpskim selima. Donatori ih obilaze u širokom luku, jer sela nemaju puteve. A puteva nema, jer je njihova gradnja obustavljena negdje zbog loših radova, a negdje bez ikakvog objašnjenja. I tako u krug.
Opština Srebrenica nije ništa uradila ni na obnovi porušenih objekata škola, zadružnih domova, mjesnih kancelarija i drugog u tim selima. Ni za to izgleda već godinama nema para, uprkos silnim milionima.
Ako se zna da sve to usporava povratak Srba na svoja prijeratna ognjišta, nije teško zaključiti u čemu je suština problema. A on sa parama nema mnogo veze.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
