Srebrenička šatorijada

Kriv je “nezavisni” što će Milorad Andrić spavati s porodicom pod vedrim nebom. Kriv je i što, kao navodno nezavisni političar, nije pokušao da pokaže makar malo razumijevanja prema toj srpskoj porodici i poslije 12 godina prekine praksu diskriminatorskog odnosa lokalnih bošnjačkih vladara prema Srbima u Srebrenici.

Kome će se sada Milorad požaliti? Kome, kad je prvobitno povjerovao prvom čovjeku svoje opštine da će ga zaštititi od vremenske nepogode i da će u njemu gledati čovjeka u nevolji, a ne Srbina, čiji glas ne može očekivati na izborima.

Zbog tih nesrećnih glasova, a sad je načelničkim kandidatima svaki zlata vrijedan, “nezavisni” ovih dana ne zna kud će prije. Ostalo je malo vremena, a mnogo zahtjeva stiže s terena. Treba popraviti put u Đogazima, da mogu dvojica ili trojica Bošnjaka doći na glasanje. Pa put u drugom, trećem... i koliko još puteva, kuća, vodovoda i drugog ima na području Srebrenice. Sve treba izgraditi ili makar popraviti da bi se obezbijedio taj famozni glas do 7. oktobra.

Tako se dobijaju glasovi, ali i gubi vjera u ljudskost političara. Kome još, posebno u Srebrenici, treba politika dvostrukih aršina? S čim će na izbore oni, kojima je bila dovoljna jedna vremenska nepogoda da pokažu “trag”. Da otkriju karte kako će raditi, ako bude dovoljno Bošnjaka, koji će ih podržati i obezbijediti smještaj u udobnoj načelničkoj fotelji, iz koje se već 12 godina ne mogu vidjeti opustošena srpska sela i napaćeni mještani, koji uzaludno pokušavaju da se vrate na svoja imanja.

Šatori nisu ništa dobro donijeli Srebrenici i Srebreničanima. Ni Srbima, ni Bošnjacima. Ovaj jadni Andrićev šator upozorava javnost da je krajnje vrijeme da se lokalni političari okrenu sugrađanima i zaštite ih od prirodnih i svih drugih nedaća, koje su ih zadesile ili koje će ih, ne daj Bože, zadesiti u budućnosti. Ti građani su srpske, bošnjačke, hrvatske, romske nacionalnosti, a ne samo jedne.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.