Srbi u institucijama BiH
Do sada se pokazalo da nikakvu ulogu ne igra pitanje da li je na čelu SIPA Nović, Lujić ili Zubac, način funkcionisanja i odnosi prema RS su identični. Ekskluzivno pravo na informacije iz SIPA, ali i iz svih drugih zajedničkih institucija, imaju samo Sarajevo i sarajevski mediji
Većina srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama BiH, kako onih u Parlamentu, tako i onih koji se nalaze na važnim funkcijama i na čelu agencija ili ministarstava, radi očuvanja pozicije, pripadajućih prinadležnosti i privilegija, spremni su da urade sve da bi se dodvorili “zvaničnom Sarajevu” i predstavnicima međunarodne zajednice.
U tim grčevitim pokušajima oni potpuno zanemare odakle su na te funkcije došli, ko ih je kandidovao, kojem entitetu i kojem narodu pripadaju. Zaborave čak i na to da takvim svojim “djelovanjem” i “činjenjem sarajevskoj čaršiji” krše zakon i rade direktno protiv BiH i svih njenih naroda. A time, najčešće, rade u interesu najtežih kriminalaca.
Ovog puta to se potvrdilo u slučaju Nasera Keljmendija kojeg je i predsjednik SAD Barak Obama lično stavio na crnu listu, ali koji je, zahvaljujući curenju informacija iz tih institucija, na prvom mjestu Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), uspio da izbjegne hapšenje u nedavno sprovedenoj policijskoj akciji “Lutka”.
Do sada se pokazalo da Republika Srpska i srpski mediji nikakve koristi nemaju od tog što se na čelu te agencije nalaze predstavnici srpskog naroda, ali ni to ne bi bilo toliko strašno da oni, pokušavajući da budu korisni Sarajevu preko informacija datih sarajevskim medijima, nanose štetu ne samo Srpskoj, nego BiH, zakonima, pravu i pravdi.
Pri tom nikakvu ulogu ne igra pitanje da li je na čelu SIPA Sredoje Nović, Mirko Lujić ili Goran Zubac, način funkcionisanja i odnosi prema RS i Sarajevu su identični.
Nikada, otkad postoji ta agencija, mediji u Srpskoj nisu dobili nijedan značajniji izvještaj, jer pravo na ekskluzivitet informacija iz SIPA, ali i iz svih drugih zajedničkih institucija, polažu samo Sarajevo i sarajevski mediji.
Predstavnici srpskog naroda u tim institucijama polažu račune isključivo Sarajevu i zato se i boje samo sarajevskih medija. Mediji i javno mnjenje RS za njih ne postoje.
Dok, recimo, od ranijeg direktora SIPA Mirka Lujića mediji u Srpskoj nisu mogli da dobiju ni najobičniju, zvaničnu informaciju, čak i takvo ponašanje prevazišao je nasljednik na toj funkciji Goran Zubac. Teško je logički objasniti kako je Zubac, u vrijeme kad je pokrenuta akcija “Lutka”, uopšte stizao na gostovanja u emisije nekoliko sarajevskih TV kuća, jer se skoro istovremeno pojavljivao u nekoliko njih koje su emitovane uživo.
Ali nam bar zato, dok sarajevski mediji objavljuju detalje iz tajnih izvještaja SIPA, biva potpuno jasno kako to da jedan Naser Keljmendi “nestane” čak i onda kad je sam Barak Obama zainteresovan za njegovo hapšenje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
