Srbi u FBiH
Neumorno se mnogi u Federaciji BiH trude da Srbe sputaju u svakom naumu da se vrate na svoja ognjišta. Sve će uraditi da im na sasvim jasan način daju do znanja da žele FBiH samo za sebe, a da za Srbe i hrišćane uopšte tu nema mjesta.
To su počeli da primjećuju čak i stranci i o tome pišu čak i strani mediji. Pišu o prigušenim crkvenim zvonima, o strahu i nezaposlenosti sarajevskih Srba i Hrvata.
Ako može u Banjaluci da se čuje molitva sa džamija, zašto ne bi mogla i u Sarajevu, bez "prigušivača" da zvone crkvena zvona?
I da vjernici, bez straha da će dobiti poprijeki pogled ili čak kamen u glavu po izlasku iz crkve, uđu na miru u crkvu, upale svijeću i prekrste se po izlasku.
Ako Bošnjaci u Srpskoj mogu da dobiju posao, zašto ne mogu Srbi u Sarajevu?
Još jedan od jasnih pokazatelja nedobrodošlice Srbima u FBiH je i spora ili nikakva obnova imovine porušene i uništene u proteklom ratu, dok je, slično kao i sa vjerskim slobodama, u Srpskoj priča sasvim drugačija.
Vlasti FBiH ulažu neznatna sredstva za obnovu srpske imovine, a i onima koji su se vratili, "komšije" priređuju takvu dobrodošlicu, da i ono malo Srba koji požele da se vrate, vrlo brzo zaborave na svoj naum, pa se vrate tamo gdje su započeli živote tokom i poslije proteklog rata.
Sa druge strane, vlasti u RS nastoje da učine sve da omoguće održiv povratak.
O tome koliko i kako ko obavlja svoj posao, statistika sve govori. Od oko pola miliona Srba, koliko ih je 1991. živjelo u FBiH, danas ih je nešto manje od pedesetak hiljada, dok je Bošnjaka u RS skoro polovina od predratnog stanovništva, odnosno od 600.000 iz 1991. godine, na teritoriji RS živi ih oko 300.000.
Iz ovih podataka izvlači se sasvim jasan zaključak, ko zaista koči obnovu, ko ne poštuje Dejtonski sporazum, ko opstruiše povratak.
I dokle tako, pitaju se svi, a brojke same nude odgovor.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
