Sporazum i naoružanje

Ako za to ministarstvo potpisi Savjeta ministara BiH, Vlade RS i Vlade FViH nemaju dovoljnu snagu da bi sporazum kojim je definisana prodaja naoružanja i pokretne vojne opreme bio i ispunjen, onda svi treba da se upitamo kakvi i koliko jaki razlozi i sila stoje iza nepoštovanja tog sporazuma.

Činjenica da se radi o naoružanju i opremi vrijednim oko 200 miliona maraka govori dovoljno sama za sebe, kao i to što je riječ o naoružanju koje je nekada pripadalo entitetskim vojskama.

Od potpisivanja sporazuma do danas, polovina tih viškova naoružanja i opreme u vrijednosti 100 miliona dolara su uništeni, donirani i pokradeni, za šta je direktno odgovorno Ministarstvo odbrane.

Kako je odgovorno, upitaće neko, kad je očito da za to baš niko ne odgovara i da neće ni odgovarati. I u pravu je taj što to pita, jer i kada je istraga otkrila krivce iz tog ministarstva za mahinacije prilikom uništavanja i šverca oružja, sve je zataškano pa do danas niko nije odgovarao.    

Zato niko ne zna koliko ima, recimo, naoružanja koje je višak i koje ima najveću cijenu, a koje je nekada pripadalo Vojsci RS. To se tačno znalo samo onog momenta kad je to oružje predato i uskladišteno.

Sve poslije toga je tajna, pa se ne zna ni koliko ga ima, ni kada je dio nestao, ni gdje je otišao, ni da li je to oružje prodato, izvezeno, ukradeno ili uništeno. 

Takvu situaciju trebalo je da spriječe zamjenici ministra odbrane koji su uvijek iz reda srpskog naroda, ali očito je da nisu. Teško da će to uraditi i sadašnji, pa šta onda očekivati od Savjeta ministara u ovakvom sastavu? A to pitanje ne može biti riješeno sve dok predstavnici Srpske u tom i takvom Savjetu ministara ne zauzmu ozbiljan stav o tome.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.