Spoljni dug

Pored Savjeta ministara i entitetskih vlada FBiH ima deset kantona koji imaju svoju vladu od po desetak ministarstava. Tu je i vlada Brčko distrikta sa svojim ministarstvima.

Posmatrajući ove podatke, neupućeni stranac bi pomislio da BiH ostvaruje prihode po glavi stanovnika ravne Kuvajtu, dok ima novca da plaća tako silnu administraciju. Gorka istina je da se BiH, kojoj bi na administraciji pozavidjele i svjetske sile, iz godine u godinu sve više zadužuje kod međunarodnih finansijskih organizacija, kako bi mogla da finansira čitavu armiju premijera, ministara, njihovih pomoćnika i zamjenika. O službenicima nižeg ranga ne treba ni govoriti.

Nijedna ozbiljna ekonomija u svijetu ne funkcioniše na tim principima. Osnovni problem je što BiH ne može finansirati svoju glomaznu administraciju bez spoljnih kreditnih izvora, ali bez obzira na to još uvijek ne razmišlja ozbiljno o njenom smanjenju.

Da su ti troškovi davno premašili mogućnosti države pokazuje činjenica da je upravo za javnu potrošnju posljednjih godina potrošen najznačajniji dio sredstava dobijenih inostranim zaduživanjem.

Dok se u svim normalnim zemljama uzimaju krediti za povećanje broja radnih mjesta, ulaganje u nove tehnologije i proizvodnju koja jedina može obezbijediti novac za budžetske korisnike u BiH to nije slučaj. Ovdje se zadužuje da bi se podmirili apetiti državnih činovnika, a njihovu raskalašenost platićemo svi.

Pogubnost takve politike potvrdila je i statistika prema kojoj je spoljni dug BiH krajem prošle godine iznosio 6,24 milijarde maraka, a samo tokom 2010. povećan je za 1,5 milijardi KM.

Iako ekonomski stručnjaci ukazuju na to da će se takva politika veoma brzo obiti o glavu onima koji je projektuju, to očigledno ne brine naše vlasti. Naročito ne one u FBiH koji bi najviše trebalo da se  zapitaju da li je jednom dijelu države potrebno 11 ministarstava dok trećina stanovništva živi na ivici opstanka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.