Spas od propasti
![](https://cdn.glassrpske.rs/slika/2022/07/750x500/20220712233511_424084.jpg)
“Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba”, davno napisana rečenica Branka Radičevića kojoj smo se kao djeca podsmjehivali i koju u školskim klupama nikada nismo shvatili jer smo mislili da je škola bauk.
Danas, kada vidimo sve probleme koji nas okružuju i s čime se susrećemo, najradije bismo se vratili u to đačko doba.
Nažalost, današnje generacije ne vide ništa značajno od školovanja, posebno fakulteta, što bi u skorije vrijeme moglo dovesti do gušenja i gašenja nekih smjerova na pojedinim fakultetima, ali možda i do samih fakulteta.
Poražavajuća je činjenica da je nakon prvog upisnog roka na univerzitetima u Banjaluci i Istočnom Sarajevu ostalo nešto manje od 1.700 slobodnih mjesta, a podaci govore da ni ove godine, kao ni prethodnih nema interesovanja za fiziku, matematiku, poljoprivredne nauke, srpski jezik i književnost i još neke studijske programe.
Najveća borba za indeks, pored medicinskog fakulteta koji je tradicionalno popularan među mladima, vodila se na banjalučkom Fakultetu za bezbjednost, gdje su upisne kvote već popunjene.
Vjerovatno će se neki složiti da je glavni razlog za mali broj studenata upravo odlazak mladih iz zemlje jer ne vide perspektivu i budućnost.
Teško je kada otac djetetu mora reći:”Uči jezike i bježi odavde. Nigdje nije bajka, ali je svakako bolje nego ovdje.” Ali svakako je to za njegovo dobro. Ovdje i najškolovaniji ljudi “sjede” s knjižicom na birou ili rade kao konobari ili trgovci, te zbog mnogih koji imaju “babe i stričeve” ne mogu doći do izražaja i pokazati svoje znanje i steći praksu.
Za razliku od našeg podneblja, inostranstvo raširenih ruku čeka mlade i obrazovane kadrove kojima će dati najbolju moguću praksu i posao kako bi ih zadržali.
Ovo nam samo govori koliko su obrazovani ljudi cjenjeniji u tuđini nego na svojem tlu.
Svako ko je ikada pokušao negdje da se zaposli susreo se s tim da mu traže radno iskustvo koje se ne može steći jer niko ne želi da podučava nove generacije i tako gubi svoje vrijeme.
Osim lošeg statusa države u podršci mladih kadrova za poslom, loša je i podrška parovima koji žele djecu, pa time imamo mali prirodni priraštaj i odliv stanovništva u potrazi za boljim sutra.
Poslovi preko veze, razne “štele” i partijska knjižica ne bi smjeli da budu ispred znanja i stručnosti ukoliko želimo da imamo zdravo društvo i da mladi ostanu na svojim ognjištima.
Stanje postaje alarmantno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.