Smisao u besmislu
Još jedan Vaskrs dočekujemo u vremenu epidemije kakvu ne pamti većina svjetske populacije. Možemo slobodno reći da je ovo vrijeme besmisla, prepuno kontradiktornosti i pitanja bez odgovora.
Tumaranje po besmislu i današnjoj svakodnevici savremenom čovjeku postalo je veliko opterećenje, nemetnulo svakojake kalupe po kojima mora da živi kako bi bio prihvaćen od većine, a brojni izazovi postaju nerješiva enigma koja društvo postepeno guraju u beznađe. Prije više od 2.000 godina Hristos je svojom nesebičnom samožrtvom ljudima pružio smisao i dao potvrdu besmrtnosti.
Dva milenijuma kasnije, pod uticajem različitih učenja i ideologija koje su čovjeku potrebne da objasne svijet, život i daju odgovore na brojna pitanja, djeluje da savremeni čovjek danas manje zna nego što je znao prije 2.000 godina. To neznanje plodno je tlo za sumnju koja je nas pretvara u bezrazumna bića. Epidemija i ovozemaljska iskušenja, kako su to rekli patrijarh Porfirije i vladika bački Irinej, stvorili su situaciju da je čovjek čovjeku postao virus.
Od trenutka kada je zaraza zaključala i zarobila svijet, retrogradne struje na našim prostorima zloupotrijebili su veliki broj žrtava i ovu nevolju, jer dežurnog krivca su tražili u Crkvi i nisu propuštali niti jednu priliku da je bjesomučno napadnu i kritikuju. Ali, to je njima svojstveno, jer nema muke i stradanja, koji ti dežurni i samoproglašeni intelektualci nisu koristili kao politikantski program, sve u cilju linčovanja jednog naroda.
Ovaj najveći praznik, idealna je prilika da još jednom pogledamo u prozor svoga srca i s vjerom prikupimo nadljudsku snagu da oprostimo. Jer Hristos je bio linčovan i kamenovan, njegovi sljedbenici i mnogobrojni hrišćani su postradali za vjeru. Ćutali su i trpjeli. I vaskrsnuli su. Oni koji su ih linčovali, ostali su upamćeni kao ubice, bogohulnici i najnegativnije ličnosti ljudskoga roda. A bitno je kako će nas upamtiti i naš je izbor.
U ova smutna vremena, više nego ikad, bitno je ostati čovjek, onako kako nas je svojim primjerom učio patrijarh Pavle. Javni prostor je previše zatrovan mržnjom i netrpeljivosti prema drugome, a ne bi smio biti. Svaki hrišćanin danas i svaki dan treba da se ugleda na primjer mitropolita Amfilohija, koji je, vođen Božijom pravdom i istinom, čak i od svog naroda, opijenog i zatrovanog osvetom, branio Bajrakli džamiju i stao u zaštitu brata svoga druge vjere.
Proslava Vaskrsa ne smije biti samo običaj, već proslava života i prilika da odbacimo malodušnost, da manje osuđujemo. Ne divimo se ovozemaljskim vladarima i ne stvarajmo idole, prigrlimo bližnjeg svoga radosno uzvikujući “Hristos vaskrse!”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
