Smiješno, a tragično
Prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić prije sedam dana je napunio 76 godina života, a rođendan je prvi put dočekao u zloglasnom britanskom zatvoru u koji ga je uputio Karmel Ađijus, predsjednik onoga što je ostalo od zloglasnog Haškog tribunala.
Međutim, u ovom slučaju se ne radi o odnosu haških sudija i tužilaca prema prvom predsjedniku Srpske, već o odnosu institucija koje je utemeljio, prema svom utemeljivaču. Pri tome se prije svega misli na Republiku Srpsku, ali i na Srpsku demokratsku stranku.
Republika Srpska je svoj odnos pokazala time što je Radovan Karadžić, koji je pravo na odlazak u starosnu penziju ostvario 2010. godine, to pravo dobio tek nakon što mu je u Hagu izrečena prvostepena presuda u martu 2016. godine. Ono što je gotovo nevjerovatno i što više priliči njegovoj “Dragan David Dabić” životnoj fazi jeste činjenica da se Karadžić od 1992. pa do 2001. godine (kasnije će se objasniti zašto do 2001) u “papirima” Fonda PIO nije vodio kao predsjednik Republike Srpske, već kao zaposleni u kabinetu predsjednika i to sa najnižim koeficijentom. Da pojednostavimo, kao da je bio ložač ili radnik na održavanju čistoće, a ne na funkciji sa koje je pregovarao sa najmoćnijim liderima tog doba.
Kako stvari stoje, vjerovatno nikada nećemo saznati kako je to moguće, a kamoli ko je za to odgovoran, a sve su prilike da ta nepravda nikada neće biti ispravljena i da prvi predsjednik Srpske neće dobiti “mirovinu” kakvu zaslužuje, jer oni koji odlučuju o tome ne pokazuju volju da to urade. Kao poseban vid poražavajućeg odnosa Srba prema svojim liderima u njegovom slučaju služi i činjenica da mu je obustavljena isplata mizernih 36 evra (koje i nisu tako mizerne za nekoga ko se nalazi iza rešetaka), a koje je dobio na ime penzije iz Srbije, gdje ih je zaradio tokom ljekarske specijalizacije. Za obustavu je zvanično odgovorna banka u stranom vlasništvu, koja se naprasno sjetila da Radovan Karadžić i to ne kao haški osuđenik, već kao osoba sa američke crne liste ne može da ima novčane transakcije u toj banci. Nećemo da navodimo naziv te banke, zato što su se za njenim primjerom povele i sve ostale banke. Dakle, o bankama dovoljno!
Na kraju, poseban prezir zaslužuje odnos SDS-a prema jednom od svojih osnivača i prvom lideru. Da ne podsjećamo na to da je SDS prije više od deceniju i po Karadžića isključio iz svojih redova. Sada se radi o potezu današnjeg lidera SDS Mirka Šarovića, za vrijeme čijeg mandata na mjestu predsjednika Republike Srpske krajem novembra 2001. godine je Radovanu Karadžiću prestao da se “vodi” radni staž. Niko nikada nije obrazložio zašto je to tada urađeno, a jedino razumno objašnjenje bi bilo “zato što nije dolazio na posao”.
Bilo bi smiješno, da nije tragično.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
