Slijepi kolosijek

Upravo ovaj stih vjerovatno na najbolji način ilustruje trenutno stanje u “Željeznicama Republike Srpske”. Na otkačeni vagon koji polako, ali sigurno odlazi na slijepi kolosijek.

Ma kako čudno zvučalo, nekada se na more išlo vozom. Putovalo se po Evropi. Vozovi su “prašili” gotovo danonoćno. Bio je jedan sindikat. Zaposleni nije trebalo da brinu da li će ili ne dobiti platu.

A i koverta je bila podebela. Dijeljen je i regres, ali i bonovi za topli obrok. Živjelo se. Dostojanstveno.

Dvadesetak godina i kusur kasnije... Sasvim druga priča. Nagomilani dugovi. Plate kasne. A vozova...? Gotovo da i nema. Tek nekoliko “linija” sa par vagona. Što bi rekao Šobić u svojoj pjesmi - prava željeznička tuga.

Biti željezničar danas i nije nešto čime bi se neko mogao pohvaliti. I tako je godinama unazad.

Rješenja ni na vidiku.

S vremena na vrijeme se nešto pokuša, ali bolesniku je potrebna zahtjevna, komplikovana i višečasovna operacija. Dobar anesteziolog i adekvatan lijek.

Dijagnoza je već godinama poznata - višak radnika, loša organizacija, sporan menadžment, loše poslovanje...

Svega je tu pomalo.

I onda ne treba da začude sve češći protesti radnika ovog preduzeća. Pa i štrajkovi glađu. Još jedan štrajk upozorenja najavljen je za 1. oktobar ove godine.

Dio radnika, članova jednog od nekoliko sindikata koji trenutno funkcionišu u ovom preduzeću, nezadovoljan je ignorantskim odnosom uprave prema problemima koji ih muče, a posebno zbog kolektivnog ugovora. Ističu da su zabrinuti i za svoj status, ali i dalju sudbinu preduzeća.

Ukoliko im ne budu ispunjeni zahtjevi, predstavnici Samostalnog sindikata “Željeznica RS” najavljuju i radikalnije mjere.

Budući da u ovom preduzeću ima pet, deset, petnaest sindikata, vjerovatno više niko ni ne zna koliko, jedni su odlučili da podrže ovaj štrajk, drugi ne. A isti hljeb jedu.

Ima tu i politike. Vjerovatno i straha od gubitka posla jer se često može čuti - dobro je, može i gore.

Iz uprave preduzeća muk! Bez komentara.

Kao da ne vide da voz ide ka slijepom kolosijeku iz kojeg neće moći izaći. Mašinovođa je, izgleda, zaspao. A i skretničar je otišao na pivo.

I što bi rekao Šobić: “Sve mi ovo liči na otkačeni vagon, ne znam da li će po nas ikad doći iko”.   

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.