Skupo, skuplje, najskuplje
Rast cijena osnovnih životnih namirnica i energenata goruća je tema svih ovih mjeseci i najveća briga građana jer sa svakim odlaskom u nabavku stiče se utisak da potrošačka korpa poskupljuje na dnevnom nivou.
A poskupjelo je sve, baš sve, od igle do lokomotive.
I tu nije kraj. Cijene će, prema najavama upućenih, nastaviti da rastu. Ko zna gdje je granica? Oni koji se malo bolje razumiju u tržišna kretanja i kalkulacije kažu da cijene nikada više neće biti kao što su bile.
Po svemu sudeći neka nova “normalnost” je ponovo pred nama. Litar goriva po cijeni višoj od tri marke, litar ulja koji uveliko premašuje pet i kifla od pola marke... samo su jedna slagalica tog novog normalnog sa kojim ćemo, htjeli ili ne, morati da naučimo da živimo.
Izbora svakako nemamo, jer kad je običan smrtnik odlučivao o bilo čemu. Rijetko, ili gotovo nikada. Pa tako ni sada građane ne pita niko mogu li njihovi novčanici izdržati sve talase krize i poskupljenja, igre svjetskih igrača koji nam kroje sudbinu.
Rast cijena je glavna tema i u susret najvećem hrišćanskom prazniku, jer poskupljenja nisu zaobišla ni vaskršnju trpezu koja će po svemu sudeći biti duplo skuplja nego lani.
Nakon brašna, ulja i mesa uoči Vaskrsa skočila je i cijena jaja bez kojih je praznična trpeza nezamisliva. Karton jaja, od prodavnice do prodavnice košta od osam do deset maraka, dok su domaća još i skuplja i po komadu koštaju 0,50 KM.
I dok se niže skupo, skuplje i najskuplje praznična radost ostaje u sjeni kalkulacija da li će u kućnom budžetu biti dovoljno novca za sve što je potrebno. Kalkulišu i oni koji imaju dvije plate u domaćinstvu, a kamoli radnici na minimalcu ili penzioneri sa najnižim penzijama koje nisu dovoljne ni za lijekove i račune, a kamoli za bilo šta drugo.
Jedino dobro u ovom moru poskupljenja i poremećaja na tržištu, ako se uopšte može tako reći, jeste to što su poskupljenja iz javnog medijskog prostora i generalno iz naših života poprilično istisnula koronu o kojoj gotovo niko više ne priča. Do kada će biti tako? Teško da bi iko mogao dati precizan odgovor na to pitanje, ali jedno je sigurno, do neke nove krize koja će se natovariti na leđa radničke klase.
Međutim, ima i onih koji nemaju brige sa cijenama, a to su oni koji vode ovu napaćenu zemlju i koji trenutno, po svemu sudeći, imaju preča posla jer su u oktobru izbori, a borba za fotelje oduvijek je bila broj jedan na njihovoj listi prioriteta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
