Školsko zvono
Selo živi dok se čuje graja djece i školsko zvono. Kada se stavi katanac na jednu školu znak je da polako ali sigurno izumire selo. Jednom kada se škola zatvori teško će ikada više u njoj zvono da se oglasi.
I za to smo svi krivi podjednako. Veoma mnogo bračnih parova odlučuje se za jedno ili dvoje djece maksimalno, mladi čekaju idealne uslove kako bi stupili u brak, dok nadležni ne vode računa o ljudima u ruralnim područjima, osim u predizbornim kampanjama kada vjeruju da su desetine metara asfalta dovoljne da pridobiju njihov glas.
A to je tek početak problema. Loša je demografska slika u Srpskoj, posebno poražavajuća u seoskom području, a mladi su najčešće prinuđeni da napuste vjekovna ognjišta i pomjere se ka većim gradovima ili, što je još poraznije, u inostranstvo.
Škole su nam sve praznije, odjeljenja je sve manje, a ono što donekle raduje jeste podatak da neće doći do zatvaranja područnih škola iduće godine.
Život u ruralnim dijelovima Srpske nije nimalo lak, posebno u onim krajevima gdje su i dalje loši putevi, te na velikim nadmorskim visinama gdje vladaju sibirske zime.
U Srpskoj imamo 99 područnih odjeljenja do pet učenika. I oni su nam važni, ništa manje nego đaci koji žive u velikim gradovima i koji pohađaju centralne škole. Makadamski put, snijeg koji zna da se zadrži i mjesecima, loš internet, ali i udaljenost od gradske vreve i užurbanosti svakodnevica je ovih ljudi. S druge strane, od malih nogu, ono malo što ih je ostalo, trude se da iz svega izvuku maksimum.
A nije im ostalo puno, osim jake volje i sentimentalne povezanosti sa mjestom rođenja, gdje nažalost s obzirom na sve okolnosti ostaju samo najhrabriji. Međutim, da bi i u ruralnom području bilo znatno više ljudi, mora se uključiti država i svakako lokalna zajednica. Ipak, ovi koji su se odlučili da tu opstanu, područna odjeljenja im daju sigurnost i veliku olakšicu, kako roditeljima tako i djeci. Mješovita područna odjeljenja imaju dobru i lošu stranu medalje.
Lošija strana medalje jeste to što rade u manjim, najčešće slabije opremljenim učionicama, gdje se u većini slučajeva zimi griju na šporet ili peć, gdje nemaju ni fiskulturnu salu, a nekad budu i usamljeni u školskoj klupi i svom odjeljenju. Svakako, imaju i određene prednosti. Učitelj može individualno da posveti više pažnje đacima, te ih spremi za ono što kasnije predstoji u životu, a to je borba. A bore se i njihovi roditelji da ostanu na svojim vjekovnim ognjištima, kako bi radili i djeci obezbijedili bezbrižno odrastanje.
Područna odjeljenja su roditeljima velika pogodnost kako ne bi bili izloženi dodatnim troškovima u vidu organizacije prevoza, ali i djeci jer bi bili primorani da do najbliže škole putuju i do 20 kilometara.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.