Školsko zvono

Miloš Vasiljević

Selo živi dok se čuje graja djece i školsko zvono. Kada se stavi katanac na jednu školu znak je da polako ali sigurno izumire selo. Jednom kada se škola zatvori teško će ikada više u njoj zvono da se oglasi.

 

I za to smo svi krivi podjednako. Veoma mnogo bračnih parova odlučuje se za jedno ili dvoje djece maksimalno, mladi čekaju idealne uslove kako bi stupili u brak, dok nadležni ne vode računa o ljudima u ruralnim područjima, osim u predizbornim kampanjama kada vjeruju da su desetine metara asfalta dovoljne da pridobiju njihov glas.

A to je tek početak problema. Loša je demografska slika u Srpskoj, posebno poražavajuća u seoskom području, a mladi su najčešće prinuđeni da napuste vjekovna ognjišta i pomjere se ka većim gradovima ili, što je još poraznije, u inostranstvo.

Škole su nam sve praznije, odjeljenja je sve manje, a ono što donekle raduje jeste podatak da neće doći do zatvaranja područnih škola iduće godine.

Život u ruralnim dijelovima Srpske nije nimalo lak, posebno u onim krajevima gdje su i dalje loši putevi, te na velikim nadmorskim visinama gdje vladaju sibirske zime.

U Srpskoj imamo 99 područnih odjeljenja do pet učenika. I oni su nam važni, ništa manje nego đaci koji žive u velikim gradovima i koji pohađaju centralne škole. Makadamski put, snijeg koji zna da se zadrži i mjesecima, loš internet, ali i udaljenost od gradske vreve i užurbanosti svakodnevica je ovih ljudi. S druge strane, od malih nogu, ono malo što ih je ostalo, trude se da iz svega izvuku maksimum.

A nije im ostalo puno, osim jake volje i sentimentalne povezanosti sa mjestom rođenja, gdje nažalost s obzirom na sve okolnosti ostaju samo najhrabriji. Međutim, da bi i u ruralnom području bilo znatno više ljudi, mora se uključiti država i svakako lokalna zajednica. Ipak, ovi koji su se odlučili da tu opstanu, područna odjeljenja im daju sigurnost i veliku olakšicu, kako roditeljima tako i djeci. Mješovita područna odjeljenja imaju dobru i lošu stranu medalje.

Lošija strana medalje jeste to što rade u manjim, najčešće slabije opremljenim učionicama, gdje se u većini slučajeva zimi griju na šporet ili peć, gdje nemaju ni fiskulturnu salu, a nekad budu i usamljeni u školskoj klupi i svom odjeljenju. Svakako, imaju i određene prednosti. Učitelj može individualno da posveti više pažnje đacima, te ih spremi za ono što kasnije predstoji u životu, a to je borba. A bore se i njihovi roditelji da ostanu na svojim vjekovnim ognjištima, kako bi radili i djeci obezbijedili bezbrižno odrastanje.

Područna odjeljenja su roditeljima velika pogodnost kako ne bi bili izloženi dodatnim troškovima u vidu organizacije prevoza, ali i djeci jer bi bili primorani da do najbliže škole putuju i do 20 kilometara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

POS terminal uvodi red
POS terminal uvodi red
Milioni, kamioni
Milioni, kamioni
Javni mrak
Javni mrak
Lančana neodgovornost
Lančana neodgovornost
Potonuće obrazovanja
Potonuće obrazovanja
Život je odavno luksuz
Život je odavno luksuz
Moć kao droga
Moć kao droga
Mitomanija
Mitomanija
Sve je bilo uzalud
Sve je bilo uzalud
Kosovo jeste Srbija
Kosovo jeste Srbija
Dreka Bećirovića
Dreka Bećirovića
Kuda ide ovaj svijet?
Kuda ide ovaj svijet?
Rat i mir
Rat i mir
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana